Musalež (tal. Monselice), naselje 4km istočno od Poreča (45°13′N; 13°39′E; 87m nadm. vis.); 222st. (2001); administrativno središte grad Poreč.

Smješten je 1km južno od državne ceste (D 302) Poreč–Baderna, na jednoj od mnogobrojnih stožastih uzvisina. Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, masline, žitarice), ali većinom rade u obližnjem Poreču i okolnim turističkim mjestima. Područje je bilo gusto naseljeno u prapovijesti (gradine: Picugi, Sv. Anđeo) i u rimsko doba. Povijesnih podataka o Musaležu nema prije XVII.st., kad su 1612. Mlečani naselili 12 obitelji iz Skadra, te ponovno 1623. naseljenike iz Ulcinja, koji su osnovali selo na mjestu starijega naselja. Mjesna crkva posvećena je sv. Blažu.

Šire područje je bilo nastanjeno od prapovijesti (ilirska gradine i St. Angelo, s nalazima iz ranog brončanog doba), a u antičko doba pripadalo je Parentinskom ageru. Naselje Musalež 1612. godine osnivaju doseljenici iz Skadra (12 obitelji iz roda Ćurko), u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila sa izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Prema dostupnim zapisima, doseljenike u Musaležu predvodi Simon Ćurko, koji je zaslužan za daljnje naseljavanje tog područja. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja u okolici, što je dovodilo do širenja naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. U novonastalim naseljima organizirana je lokalna vlast na čelu sa županom (knezom). Nakon 1622. godine nastupio je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije, Trevisa i grčke Krete.