Kalvȃrija, uređena uzvisina s tri križa za posjećivanje i hodočašćenje u vrijeme korizme.

Dobila je naziv po Kalvariji (lat. Calvaria, prema lat. calva: gola lubanja), brežuljku kraj Jeruzalema (zvanom i Golgota, prema aramejskom gulgūltā': lubanja) na kojemu je prema novozavjetnoj predaji bio razapet i umro Isus Krist. Općenito je simbol patnji i ispaštanja, s posebnim značenjem u katoličkom obredu.

Od ranobaroknoga doba kalvarije se kao postaje križnoga puta uređuju u prirodi, obično na rubu naselja, ograđene kamenim zidom, s trima kamenim križevima na vrhu, od kojih dominira središnji s likom raspeta Isusa. Do kalvarije vodi pristupno stubište, čije dimenzije ovise o konfiguraciji terena. U Istri su kalvarije podizane u drugoj polovici XIX. st. i početkom XX. st. u Bermu, Gračišću, Kringi, Pazu, Svetom Petru u Šumi, Tinjanu i Žminju.

Kalvarijom se ponekad naziva zadnja postaja križnoga puta, simboličnog niza postaja koje slijede naraciju Kristove muke. Na brežuljku pokraj Staroga Pazina kalvarija je podignuta pokraj osmerokutne kapele (1860., prema projektu inženjera Giuseppea Ciprianija), a oko njih su u krajolik postavljene kapelice - postaje križnoga puta. Kalvarija s postajama je i u Boljunu (obnovljena 2016.).