Murtić, Edo, slikar i keramičar (Velika Pisanica kraj Bjelovara, 4.V.1921. – Zagreb, 2.I.2005.).

Od ranoga djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je završio Obrtnu školu. U Zagrebu je u klasi Ljube Babića 1940.–41. i 1943. pohađao Akademiju likovnih umjetnosti te u Beogradu privatnu slikarsku školu Petra Dobrovića. Pristupio je narodnooslobodilačkom pokretu (NOP), a od 1944. bio je aktivan sudionik NOB-a te sudjelovao na Kongresu kulturnih radnika u Topuskom. U partizanima je sa Zlatkom Pricom litografijama ilustrirao poemu Jama Ivana Gorana Kovačića.

Do 1950-ih slikao je figuralne kompozicije i krajolike na način postimpresionističkoga kolorizma. Za boravka u Americi susreo se aktualnim apstraktnim ekspresionizmom (ciklus Doživljaj Amerike, 1951.–52.) kojemu se priklonio i koji je spojio s kolorističkom tradicijom hrv. slikarstva. Poetika lirske apstrakcije zamjetna je u nekoliko ciklusa (Opatijski ciklus, 1954.–56.), potom je kraće vrijeme bio blizak informelu, gdje se služio reduciranom paletom zemljanih tonova (Istarska zemlja, 1961.). Kolorističku sintezu postigao je u mnogobrojnim apstraktnim kompozicijama raskošna kolorita. Figuraciji se vratio između 1980-ih i 1990. slikajući mediteranske krajolike, osobito vrtove, maslinike, vinograde i barke. Ponovni apstraktni uzlet dogodio se potkraj 1990-ih u velikim kompozicijama intenzivna kolorita, otvorene geste i znaka (ciklus Montraker, prizori iz napuštenoga kamenoloma nadaleko od Vrsara). Motive svojih ulja, gvaševa i akvarela prenosio je u sve grafičke tehnike.

Bavio se i scenografijom, izradbom plakata, kartona za tapiserije, emajlom, mozaicima (Pošta u Rijeci, 1968.; dionica Bijele ceste u parku skulptura u Dubrovi ispod Labina, 2004.). Izradio je murale u mozaičnoj tehnici u zgradi Istarskog narodnog kazališta i poslovnom objektu Croatia osiguranja u Puli te ispred Galerije Tvornice duhana u Rovinju. Bio je član HAZU-a od 1997. Izlagao je na više od tristo samostalnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu.

Živio je i radio u Zagrebu i Vrsaru.

Slike