Valier (Valerio, Velier, Valerius), Agostino, biskup i kardinal (Venecija ili Legnano kod Verone, 7.IV.1531. - Rim, 23.V.1606.).

Iz znamenite je mletačke plemićke obitelji. Školovao se u Veneciji i na Sveučilištu u Padovi, a nakon studija od 1558. predavao je filozofiju u venecijanskoj Scuola del Rialto. U vjerskom životu pokretač je tzv. bratovština ljubavi, a zahvaljujući poznanstvima i obiteljskim vezama brzo će napredovati u crkvenoj hijerarhiji. Već 1563. postaje koadjutor veronskom biskupu i svojem ujaku, kardinalu Bernardu Navageru, a uz preporuku utjecajnog kardinala i milanskog nadbiskupa Carla Borromea (sv. Karlo Boromejski, kanoniziran 1610.), čiji je bio štićenik, papa Pio IV. imenovao ga je 1565. za biskupa Verone. Nakon Tridentskog koncila bio je vrlo aktivan u protureformaciji. Papa Grgur XIII. proglasio ga je 1583. kardinalom prezbiterom (titularom Sv. Marka) te je živio i radio u Vatikanu, gdje je 1584. postavljen za nadglednika središnje administracije Crkve. Bio je i kandidat za papu nakon smrti Urbana VII., a 1605. imenovan je kardinalom biskupom Palestrine. Napisao je više od 600 objavljenih i neobjavljenih radova i knjiga. Tri godine nakon smrti, 1609., tijelo mu je preneseno u veronsku katedralu.

S Istrom je povezan kroz vizitacije. S obzirom na obiteljsko porijeklo bio je pogodna ličnost za provođenje tog crkvenog zadatka na teritoriju Mletačke Republike te ga je Grgur XIII. odredio za apostolskoga vizitatora za Istru i Dalmaciju. Vizitacija je provedena 1579. u Dalmaciji, 1580. u Istri, 1581. u gradu Veneciji te 1583. u Padovi i Vicenzi. Vizitacija nije provedena u dijelovima Splitske biskupije koja je bila pod Osmanlijama te u Pazinskoj knežiji (grofoviji) koja je pripadala Habsburgovcima. Vrijeme je to slabljenja mletačkog utjecaja, Osmanlijsko Carstvo je na vrhuncu, napadi se protežu i u Istru, a jača i utjecaj Habsburške Monarhije. Sukobi, siromaštvo, glad i bolesti slika su tadašnje Istre; zbog depopulacije Serenissima naseljava narode ugrožene od Turaka, a slijedom toga dešavaju se sukobi starosjedilaca i doseljenika. Teške društvene i gospodarske okolnosti odražavaju se i na stanje u Crkvi, kler je siromašan i nerijetko nepismen, biskupi su odnarođeni, često iz patricijskih obitelji. Znajući to, Valier je prije dolaska dao tiskati katekizme na hrvatskom jeziku koje je dijelio prigodom vizitacije. Preko austrijskog dijela prodirale su protestantske ideje, pa je stoga vizitacija bila hitan zadatak s ciljem zavođenja reda među klerom i provedbe odluka Tridentskog sabora u mletačkom dijelu Istre.

Valier je tijekom te vizitacije posjetio Pulsku, Porečku, Pićansku, Novigradsku, Tršćansku i Koparsku biskupiju. Izvorni zapis čuva se u Tajnom vatikanskom arhivu (Archivio segreto vaticano) i u Biskupijskom arhivu u Veroni te predstavlja izvor od iznimnog značaja za poznavanje povijesti onovremene Istre. Pisan je na latinskom jeziku i mletačkom dijalektu te sadrži zapise o raznim aspektima života. U opisu posjećenih naselja i stanovništva spomenute su gospodarske prilike, podaci o stanovništvu te razgovori s crkvenim i svjetovnim predstavnicima. Podrobno je ispitan način života svećenstva, obrazovanje i njihove isprave. Valier je kao primjedbu zapisao prekitnjastu odjeću svećenstva, napomenuvši kako bi se trebali skromnije oblačiti. O svakodnevnom životu postoje zapisi o odnosu crkvenih i svjetovnih vlasti te podaci imaju li posjećena mjesta liječnika, učitelja, tiskarskih strojeva, ima li dvoboja, heretika i bludnika, postoje li zelenaši i kako se slave blagdani. Detaljno je popisano stanje, imovina, prihodi te inventar sakralnih objekata. Pula je s prigrađem imala 29 crkava. Posebno su zapisani podaci o bratovštinama, njihovim prihodima i imovini, statutima, a kao zamjerka zabilježeno je korištenje svjetovnih napjeva i preraskošni objedi. Treći dio izvješća su zapisi sa sudskih procesa: u građanskim imovinskim sporovima, brakorazvodnim parnicama te sa suđenja hereticima i svećenicima optuženima za nemoral. Posljednji dio zapisnika prateća je prepiska i isprave. Tu valja istaknuti odluku o osnivanju sjemeništa u Puli, o osnivanju crkve grčkog obreda (sv. Nikole) te odluku o obnovi crkve sv. Tome. Naime, dok je za mnoge crkve koje su bile u ruševnom stanju Valier dopustio da se sruše i mjesto obilježi križem kao spomenom, za crkvu sv. Tome je, zbog njezinog značaja, naredio da se hitno obnovi.

Slike