Vovk, Viktor, pravnik, planinarski pisac i aktivist (Trst, 19.II.1893. - Ljubljana, 10.X.1968.).

Nakon osnovne škole u Trstu i njemačke gimnazije u Gorici studirao je pravo u Pragu (1911.-14.) te nastavio nakon Prvog svjetskog rata (tijekom kojega je bio austrijski vojnik) u Zagrebu gdje je diplomirao 1919. U Ljubljani je 1920. primljen za sudskog pripravnika, bio je potom sudac do 1923. kada se okreće odvjetništvu. Odvjetnički ispit položio je 1926., a od 1927. do 1945. bio je samostalni odvjetnik.

Tijekom Drugog svjetskog rata surađivao je s Osvobodilnom frontom i višekratno branio njene proganjane i zatvarane aktiviste. Nakon rata bio je sudac višeg suda u Trstu 1945., potom do 1947. onog u Gorici i do 1952. u Kopru. U Kopru je 1952.-54. bio je predsjednik Okružne javne arbitraže, a potom, do umirovljenja 1961., predsjednik Okružnog privrednog suda.

Planinarstvo mu je bilo životna strast, a počeo je planinariti još kao srednjoškolac. Bio je član Slovenskog planinarskog društva još od 1911. u tršćanskoj podružnici, potom u Ljubljani (gdje je bio i tajnik podružnice). Nakon rata, obnovio je 1945. planinarsko društvo u Postojni, čiji je bio predsjednik do 1947., a 1948. utemeljio je planinarsko društvo u Kopru (Planinsko društvo Koper), kojemu je deset godina bio predsjednik, a potom počasni predsjednik. Bio je i član alpinističkog kluba u susjednoj, talijanskoj Furlaniji (Friuli). U Kopru, gdje je živio do smrti, posvetio se i pisanju o slovenskim planinama. Bavio se toponomastikom i nacionalnim zemljopisom, ali i civilizacijskim i povijesnim temama na zapadnoj i sjevernoj slovenskoj granici istražujući slovenske korijene tih prostora. Članke je objavljivao u Planinskem vestniku, npr. "Slavnik in njegova okolica" (1958.), "Grossvenediger" (1959.), "Karnijske Alpe in Karnija" (1960.-5.), "Dr. A. Gradnik - 80 let" (1962.), "V Bellunskih gorah" (1964.), "Prigorje Karnijskih Alp" (1966.-8.), "Alpinizem v naši soseščini" (1967.).

Potaknuo je i vodio izgradnju planinarskog doma na Slavniku koji je, na njegov prijedlog, nazvan Tumova koča po planinaru Henriku Tumi, ali ga Koprani često zovu Vovkova koča.

Odlikovan je jugoslavenskim Ordenom rada sa zlatnim vijencem (1956.) i zlatnim znakom Planinarskog saveza Slovenije (1958.).