Hospital (srednjovj. lat. hospitale aedificium: gostoljubivo zdanje), srednjovj. ustanova za smještaj bolesnika, ranjenika, bogalja, putnika, siromaha i hodočasnika. Hospitale su obično podizali redovnici već od VI. st., ali najviše u doba križarskih ratova. 

Na području Hrvatske prvi javni hospital utemeljen je oko 550. u Zadru, pa u Puli (XII-XIII. st.), Poreču (hospital sv. Blaža izgrađen u XIII. st.) i na Rabu (1312), u Dubrovniku (1347), na Lošinju, Korčuli, Hvaru, Trogiru, Splitu i Šibeniku (1403), Rijeci (1441), Rovinju (1475), Zagrebu (XV.st.). U Puli su vitezovi templari u XII-XIII. st. uz izvor vode izvan grada (Fons Nymphaea) podigli hospital o kojemu su se brinuli sve do ukinuća njihova reda 1312 (za pape Klementa V.). Hospital i druge templarske posjede preuzeli su potom vitezovi ivanovci (hospitalci).