Goineo, Giovanni Battista, humanistički pisac i liječnik (Piran, oko 1514 - ?, prije 1578). O njegovu se životu vrlo malo zna, ali je objavio nekoliko knjiga po kojima se pročuo u humanističkoj Europi XVI. st. Studirao je u Bologni, gdje je stekao široku kulturu i latinističku izobrazbu. Na nj je osobito utjecao Romolo Amaseo, prof. poezije i retorike, u čiju je obranu objavio mladenački tekst Defensio pro Romuli Amasei auditoribus adversus Sebastiani Corradi calumnias (1537), filozofsko-knjiž. polemičko djelo o prednostima klasične lat. kulture i Ciceronovim zaslugama. Akademsku izobrazbu dovršio je u Padovi 1543. diplomom iz umjetnosti i medicine, a, po svemu sudeći, u međuvremenu je putovao po Njemačkoj i Nizozemskoj. 

U Padovi je napisao knjižicu Medici enchiridion, zbirku tekstova medicinskih, ali i ostalih sadržaja, tiskanu između 1543. i 1546. Posebno su ga zanimali teorijski principi medicine, te je Galenove teze ilustrirao odlomcima iz Platona, Aristotela i dr. grč. filozofa. U toj je knjižici objavljen i opis Istre: De situ Istriae, polemički tekst protiv P. Coppa. Njegovu tezu o Zrenju (Sdregna) u sjev. Istri kao rodnom gradu sv. Jeronima, poslije su prihvatili i neki drugi autori. U istoj je zbirci i tekst Paradoxum, quod latino potius quam vulgari sermone scribendum sit, pohvala lat. jeziku protiv sve šire uporabe pučkog jezika, koji je smatrao corruptum, impurum et barbarum. Tih je godina radio kao liječnik u Piranu, zbog nesmotrenih i dvosmislenih polemičkih izjava bio je 1549. uvučen u istragu mletačkoga Sv. uficija i optužen za luteranstvo. Iako se pojavio na suđenju u svibnju 1550. u Veneciji, pobjegao je prije izricanja presude. Preminuo je izvan dohvata inkvizicije, možda na habsburškom području Istre ili Kranjske.