Szent István (Sveti Stjepan), austrougarski ratni brod, porinut 1914. u riječkom brodogradilištu.

Bio je dug 153 m, širok gotovo 30 m. Dostizao je maksimalnu brzinu od 21 čvora, a naoružanje mu se sastojalo od 12 topova promjera 305 mm, koji su odjednom mogli ispaliti 5.400 kg granata. Zaplovio je pod austrougarskom zastavom kao najveći i najsuvremeniji ratni brod u to vrijeme, ponos carske flote.

Nakon nekoliko uspješnih bitaka, polovicom 1917. Szent István se našao pred golemim izazovom. Krenuo je u ofenzivnu misiju razbijanja blokade na Otrantskim vratima s još nekoliko ratnih brodova. Taj je prolaz vojsci Austro-Ugarske Monarhije predstavljao najveću zapreku u osvajanju Jadrana, a Talijanima najveću obranu od razornih pomorskih napada neprijatelja. Toliko uvjereni u silovitu snagu svojih ponajboljih brodova - uz Szent Istvána na tom su pohodu bila još barem tri moćna broda - poveli su i profesionalnog snimatelja. Njegova je zadaća bila dokumentirati sjajan pothvat domovinske mornarice nakon čega bi se snimke, u svrhu ratne propagande, prikazivale diljem ratišta i u Austro-Ugarskoj Monarhiji. No, flota nije znala da ih nedaleko od Premude, u zadarskom arhipelagu, čeka zasjeda. Da su tijekom isplovljavanja iz pulske luke toga kobnog dana, 10.VI.1918., zakasnili još samo sat ili dva, zasjeda sastavljena od nekoliko vrhunskih talijanskih torpednih čamaca MAS 21 i 20 (navodno i MAS 15) pomislila bi da od austrougarskog napada neće biti ništa i otišla bi kući. No, kada je zapovjednik torpednih čamaca izdao zapovijed da se talijanska zasjeda povuče, na horizontu se pojavio dim Szent Istvána i njegove pratnje. Torpedni su čamci usporili, vratili se i s dva snažna torpeda zauvijek uništili ponos austrougarske flote, stvorivši jednu od najdramatičnijih priča Jadrana. Talijanski su se diverzanti povukli, a za Szent Istvána drama je tek počela. Izbezumljeni, austrougarski su zapovjednici povjerovali da ih je napala podmornica. Voda je velikom brzinom prodirala u njegov trup, unatoč svim naporima da je izbace s broda. Četiri sata trajala je agonija tijekom koje se brod polako naginjao, da bi se iznenada, povučen od vode koja ga je već dobro ispunila, naglo izvrnuo i potonuo. U kotlovnici pomorskoga giganta ostali su zauvijek zarobljeni mornari koji su do posljednjeg trenutka ložili vatru i time stvarali električnu energiju koja je pokretala crpke za izbacivanje vode. Od 1.087 članova posade poginulo je njih 89. Preminuli mornari pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli.

Szent István je bio prvi ratni brod koji su potopila torpeda. Njegove ostatke pronašao je u 1970-im, na dubini od 68 metara, Mario Saletto, poznati autor dokumentarnog televizijskog serijala Tajne Jadrana. Od 1990-ih provodi se sustavno istraživanje broda koji među podvodnim arheolozima slovi kao jedan od najvećih i najljepših monumenata hrvatskoga podmorja.

Slike