Aleja glagoljaša, spomenički kompleks posvećen glagoljašima, glagoljaštvu i glagolizmu, koji se proteže uz cestu od Roča do Huma.

Kapitalni je to projekt Čakavskog sabora (ČS), a ideja o njegovom osmišljavaju seže na početak 1970-ih. Na prvom Danu Huma, 4.VI.1972., tadašnji predsjednik Skupštine općine Buzet Željko Marinac simbolično je predao ključeve „najmanjega grada na svijetu“ predstavniku ČS-a i predsjedniku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti akademiku Grgi Novaku. Istoga dana u Buzetu je osnovan Odbor za obnovu Huma, koji su činila 32 člana (iz Buzešćine te šire Istre, Rijeke i Zagreba) na čelu s Vojkom Trsom, tadašnjim direktorom Televizije Zagreb. Taj je odbor s ČS-om objavio „Prijedlog pro­grama revitalizacije Huma“.

Zvane Črnja, tada glavni tajnik ČS-a, predlagao je da se Hum i njegova sela urede i proglase etno-parkom, no za taj projekt nije bilo razumijevanja, a ni mogućnosti. Stoga je predložio drugu ideju – Aleju glagoljaša i naložio filologu i istraživaču starije hrvatske i slavenske književnosti Josipu Bratuliću da izradi prijedlog projekta. Na sjednici Glavnoga odbora ČS-a taj je Črnjin prijedlog prihvaćen te je povjereno Bratuliću da nađe suradnika.

Bratulić je s akademskim kiparom Želimirom Janešom osmislio osam spomen-obilježja (kasnije je broj narastao na 11), odredio im mjesto, oblik i sadržaj te simboličko značenje.

Na savjetovanju u Humu, održanom 6.IX.1976., podržan je prijedlog uređenja Aleje glagoljaša kao posebnog projekta ČS-a te je, na temelju Bratulićevog idejnoga projekta, dogovoreno da se započne s njezinim projektiranjem i gradnjom.

Spomenički kompleks podignut je između 1977. i 1985., a sastoji se od 11 obilježja. Započinje podno Roča, na odvojku ceste prema Humu, redaju se zatim obilježja s obiju strana ceste, u dužini od oko 7 km, sve do glavnih gradskih vrata Huma.

1. Stup Čakavskog sabora postavljen je na raskrižju ceste od Roča prema Humu i otkriven 1977. Dva metra visok kameni stup isklesan je u obliku stiliziranoga glagoljskog slova S, koje simbolizira logos, um, razbor i prvo slavensko pismo te početak slavenske pismenosti. Na početku djelovanja ČS je kao svoj zaštitni znak izabrao upravo glagoljsko slovo S. Idejno rješenje za znak dao je kipar i slikar Josip Diminić.

2. Stol Ćirila i Metodija postavljen je podno Forčići i svečano otkriven 1978. kao spomen na sv. Ćirila i Metoda, bizantske misionare i sastavljače glagoljskog pisma. Uz kameni stol čiji je blok, elipsa bijeloga istarskog kamena, postavljen na tri stupa, posađena su dva čempresa koji simboliziraju Svetu braću. Na obodu stola zapisan je naziv ovoga spomen-obilježja latinicom, starom ćirilicom i uglatom glagoljicom.

3. Sijelo Klimenta Ohridskog nalazi se na stazi što skreće s glavne ceste prema selu Kras i otkriveno je 1978. Kamena katedra i osam kamenih blokova kao stolci postavljeni su uokrug ispod hrasta, a posvećeni su Klementu Ohridskom, učeniku i sljedbeniku Ćirila i Metoda, koji je u samostanu Ohridu utemeljio prvo slavensko sveučilište.

Potporu izradi Stola Ćirila i Metodija i Katedre Klimenta Ohridskog dala je i Makedonska akademija znanosti i umjetnosti, čiji su predsjednik Mihajlo Apostolski i član Blaže Koneski prisustvovali inauguraciji.

4. Glagoljski lapidarij nalazi se ispred crkvice sv. Marije Snježne (iz XV. st.) u selu Brnobići, gdje su u ogradni zid, ispod razgranate lipe, uzidane kopije najstarijih i najvažnijih hrvatskih glagolj­skih fragmenata i cjelovitih natpisa iz Istre, kvarnerskih otoka i Dalmacije: Plominski natpis (XI. st.), Kninski ulomak (XI./XII. st.), Valunska ploča (XI. st.), Krčki natpis (XI. st.), Plastovski ulomak (XI./XII. st.), Bašćanska ploča (oko 1100.), Kamenica za blagoslovljenu vodu iz Mošćenica (1631.), Grdoselski ulomak (XII. st.), Kustodija iz Vrha (1463.), Senjska ploča (XII. st.) i Supetarski ulomak (XII. st.). Ovo spomen-obilježje osmislio je povjesničar umjetnosti i konzervator Branko Fučić, istraživač glagoljske baštine, a otkriveno je 1985.

5. Klanac hrvatskoga Lucidara nalazi se podno Brnobići, uz put prema Grabrima, kao suhozid u obliku planine, na čiji je vrh postavljen kamen oblikovan kao bijeli oblak: Učka i oblak nad njenim vrhom. Na vrhu kamenoga oblaka uklesane su riječi iz Lucidara: „Zovet se Istrija. Olinfos je Učka. Ide pod oblaki.“ Spomen-obilježje otkriveno je 1983., a posvećeno je hrvatskome Lu­cidaru, srednjovjekovnoj knjizi općega znanja, kojom su se služili i istarski glagoljaši. Nepoznati je glagoljaš u njoj zapisao o Istri: „Vaspet je jedna vlast / jaže zovet se Istrija. / I v tej zemlji je jedna gora / jaže zovet se latinski Olinfos / ježe je Učka. / I te gori visokost / ide daže pod oblaki.“

6. Vidikovac Grgura Ninskoga je na maloj visoravni podno Grabri, gdje je postavljen kameni blok u obliku zatvorene knjige, na kojemu su uklesana tri pisma, dvije azbuke – glagoljica i ćirilica, i jedna abeceda – latinica. Slova su poredana usporedo kako bi namjernik uspoređivanjem mogao lakše naučiti slova pisma koje ne poznaje. Grgur Ninski nosio je titulu hrvatskoga biskupa i bio je blizak dvoru. Nije bio glagoljaš, niti se na području njegove biskupije glagoljalo, ali se u historiografiji dugo smatralo da je bio zagovaratelj i branitelj glagoljice. Spomen-obilježje je postavljeno 1979.

7. Uspon Istarskog razvoda postavljen je na kosini brijega kojim se cesta uspinje prema Humu i najimpozantniji je spomenik Aleje. Kroz kamena vrata u obliku glagoljskoga slova L put vodi pored kamenova isklesanih u obliku glagoljskih slova, koja ispisuju riječi „Istarski razvod“, a na vrhu je postavljen županski stol. Istarski razvod jedan je od istarskih najpoznatijih i najdragocjenijih srednjovjekovnih pisanih dokumenata, skup isprava iz XIII. i XIV. st. o razgraničenju među pojedinim istarskim komunima (seoskim općinama). Isprave su bile pisane latinskim, njemačkim i hrvatskim jezikom, a sačuvan je hrvatski prijepis što ga je glagoljicom sastavio pop glagoljaš Mikula Gologorički. Ovo spomen-obilježje otkriveno je 1980.

8. Zid hrvatskih protestanata i heretika nalazi se ponad Uspona Istarskog razvoda, na stazi koja je prečica s donje na gornju cestu, a postavljen je 1982. U sredini zida u bijelome kamenom bloku uklesano je, kao u negativu, stilizirano glagoljsko slovo S, a u njegovom gornjem dijelu ispisana su imena značajnijih hrvatskih protestanata i heretika (Matija Vlačić Ilirik, Baldo Lupetina, Stipan Konzul Istrijan, Mihalj Bučić, Matija Grbac, Markantun de Dominis, Juraj Križanić...). U zid je ugrađeno sedam kamenih ploča kojima je bio popločen trg u Motovunu, s citatima istrgnutima iz protestantskih djela. Citati su uklesani različitim vrstama latiničkoga pisma: verzalom, kurzivom, renesansnim pismom, fraktu­rom itd.

9. Odmorište žakna Jurja nalazi se podno Huma, uz odvojak puta za zapadnu Humšćinu, a postavljeno je 1981., u povodu 500. obljetnice tiskanja hrvatskoga glagoljskog Misala iz 1483. Za tiskanje te prve hrvatske knjige kao predložak je poslužio Misal kneza Novaka, pisan 1368., čiji je primjerak 1405. kupljen za potrebe crkve u Nugli kod Roča. Nije poznato gdje je knjiga tiskana, ali se zna da su je za tisak priredili istarski glagoljaši i da je u tome sudjelovao žakan Juri iz Roča. On je, oduševljen tiskanjem hrvatskoga prvotiska, na posljednji list rukopisnoga Misala kneza Novaka zapisao: „Vita, vita. Štampa naša gori gre. / Tako ja oću da naša gori gre. / 1482. meseca ijuna 26. dni / to bě pisano v grade Izule. / To pisa Juri žakan iz Roča. / Bog mu pomagaj i vsem ki mu dobro otě.“, pa se ovo spomen-obilježje sastoji od visokog kamena isklesanog u obliku knjige s natpisom „Vita, vita, štampa naša gori gre, 1482.“ te od sedam kamenih blokova koji podsjećaju na glagoljska slova za ručno slaganje knjiga. Slova na blokovima ispisuju ime žakna Jurija.

10. Spomenik otporu i slobodi nalazi se na ulazu u Hum, a otkriven je u studenome 1979. Sastoji se od tri kamena bloka, golemih kocki postavljenih jedna na drugu, koje su povezane zajedničkom osi. Svaki blok simbolizira jedno povi­jesno razdoblje: stari vijek, srednji te novi vijek, a sva tri zajedno simboliziraju vjekovni otpor nasilju te težnju miru i slobodi. Na najnižoj kocki rimskom su kapitalom uklesani stihovi starorimskog pjesnika Lukana (I. st.) iz njegova djela O građanskom ratu (De bello civili). Na srednjoj kocki uklesan je citat iz Istarskoga razvoda, glagoljicom i latinicom: „Zato je pravica vapila da se krivica potare“. Treća, najviša kocka, posvećena je novovjekovnoj borbi za slobodu i jednakost. Tu borbu izražavaju stihovi nastali u jeku nacionalno-socijalnih borbi s početka XX. st.: „Mi smo pak Istrani, Hrvati pravi. Mi kano lavi svoje zemlje branimo.“ Na spomeniku su prikazana znamenja seoskoga života Istre: voz, ralo, črtalo, rascvjetan cvijet na gornjoj kocki te na sjeveroistočnoj strani ploče imena palih boraca i žrtava fašističkoga terora.

11. Vrata Huma posljednje su spomen-obilježje na Aleji glagoljaša, a otvorena su 1981. Vrata Huma bakrena su, dvokrilna, teška i svečana gradska vrata. Ruko­hvati su im u obliku volovskih glava s rogovima. Na dvjema alkama ispisane su riječi dobrodošlice. Jedan je zapis na staroslavenskom, glagoljicom i glasi: „I vrata ne zatvoret se v dne, ni noći něst tu. I ne vnidi skvr’nan v’ grad’ si“. Prijepis latinicom iskucan je ispod glagoljskoga zapisa: „Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu. I nek’ ne uđe nitko tko je okaljan“. Na drugoj je alci pozivna pjesma u Hum pjesnika Vladimira Pernića iz Roča, a glasi: „Tom malom gradiću / u pohode dođi / na kamenu tvrdu / toplina vri...“ U vrata ispod alke urezana je transkripcija glagoljicom. U gornjemu je dijelu vrata kalendarij: polukružno je postavljeno dvanaest medaljona, po šest u svakome krilu, s prizorima iz seoskoga života, odnosno prikazom radova u svakom pojedinom mjesecu tijekom go­dine.

Zbog svojega kreativnoga dosega i bogatstva asocijacija, Aleja glagoljaša jedan je od likovno najdomi­šljenijih parkova skulpture u Hrvatskoj.

Slike