Brodogradilište San Rocco, brodogradilište kraj Milja koje su 1850. osnovala braća Guglielmo i Edoardo Strudthoff, Pasquale Revoltella, Edmondo Bauer te bankarska tvrtka Reyer i Schilick.

Teren u Uvali sv. Roka (nazvanoj po istoimenoj crkvici koja je srušena, a u blizini su braća Strudthoff izgradili novu) ustupila je miljska općina, a nadvojvoda Maksimilijan posredovao je u zatvaranju financijske konstrukcije. Brodogradilište je 1857. objedinjeno s tvornicom motora Strudthoffovih u obližnjem Sv. Andriji (Sant'Andrea) i njihovom ljevaonicom u Miljama u dioničko društvo pod imenom Stabilimento Tecnico Triestino. U njemu su izgrađeni mnogobrojni trgovački brodovi, ratni brodovi i topovnjače za austrougarsku Ratnu mornaricu (k. u. k. Kriegsmarine). Djelovalo je do 1960-ih.

Za Austro-Ugarske bilo je vrlo važno brodogradilište, koje su više puta posjetili nadvojvoda Maksimilijan i sam car Franjo Josip I. Zahvaljujući brodogradnji Milje su se iz ribarskoga mjesta preobrazile u industrijsko središte. Prvih godina rada izgrađeni su mnogi drveni trgovački jedrenjaci (najveći, Cleopatra, imao je 1.050 tona nosivosti), a zatim su dobili mnoge važne narudžbe Austrijske ratne mornarice. Do kraja I. svjetskog rata izgrađene su mnogobrojne oklopnjače, korvete, fregate i razarači od čelika, zatim jahte (poput one nadvojvode Karla Stjepana).

Između dvaju svjetskih ratova uglavnom su se obavljali poslovi održavanja i rezanja brodova. Kobilica posljednjega broda položena je 1958. (motovedetta Giudice).

Od 1982. na tom se mjestu razvija istoimeno naselje.