Morosini (Morosin), stara mletačka plemićka obitelj.

Prvi se put spominje u X. st., kada je dala podignuti crkvu sv. Mihovila Arkanđela i samostan San Giorgio Maggiore, čiji je osnivatelj Giovanni. Pripadala su joj četiri dužda, tri duždeve supruge, dvije kraljice, dva kardinala, mnoštvo kapetana i dvojica povjesničara. Najvažniji obiteljski posjedi bili su Latisana u Furlaniji i Savičenta u Istri (u posjedu 1488.–1560.).

Andrea se spominje u Savičenti u XIV. st., a njegovi su nasljednici, baštinici feuda, bili sinovi Leonardo i Giacomo. Porečki biskup Francesco obnovio je savičentski kaštel te 1523. gradiću dodijelio statut.

Zbog izumiranja muške loze nasljednice feuda postale su Angela i Morosina, koje su se 1560. vjenčale s braćom Ermolaom i Marinom Grimanijem te u miraz donijele feud.

Duždu Domenicu Rovinjci su se 1149. zakleli na vjernost. Njegov istoimeni sin 1150. sa svojom je flotom napao Pulu, nakon što je grad odbio vjernost i pokušao se osloboditi mletačke vlasti. U XII. st. Ruggero je dobio u feud Galižanu, kojoj je pripadao i Peroj, a kao puljski podestat također i selo Šišan i kontradu Banjole. Marino je 1268. postao prvi Capitaneus civitatis Justinopolis, a pod njegovom je upravom Kopar politički i gospodarski znatno ojačao. Koparski Morosini od Mletačke su Republike 1720. dobili plemićku titulu.

U XVII. st. obitelj je neko vrijeme u svojem posjedu imala Gradinu kraj Vrsara. Na otoku Verudi uz crkvu je 1624. dala podignuti klaustar.

Mnogobrojni su članovi obitelji u Istri imali različite posjede te obnašali važne službe: Marco (XIV. st.), sutlovrečki podestat; Giovanni (XV. st.), koparski podestat; Giovanni (XV. st.), novigradski biskup; Lodovico (XV. st.), rovinjski podestat; Lorenzo (XVI. st.), motovunski podestat; Alvise (XVI. st.), koparski podestat i kapetan; Daniele (XVI. st.), mlet. sindik, obilazio je Istru i popisivao pučanstvo; Angelo/Anzolo (XVII. st.), koparski podestat i kapetan; Vincenzo (XVIII. st.), mletački poslanik za šume (Deputato ai Boschi), sastavio je Katastik šuma u Istri (1775.); rašporski kapetani Jacopo (1436.), Filippo (1687.–89.) i Antonio (1735.–36.); puljski knezovi Marco (1344.–45.), Andrea (1347.–48.), Pietro (1427.–28.), Alvise (1453.–54.), Alvise (1534.), Bernardo (1535.–36.), Alvise (1540.) i Vettor (1598.), knezovi-providuri Giacomo (1682.–83.), Tomaso (1700.–01.), Pietro (1742.–43.) i Antonio (1784.–85.).