Mornaričko groblje u Puli, bivše austrougarsko Carsko i kraljevsko mornaričko groblje (Kaiserlich und Königlich Marinefriedhof), otvoreno 1862. nedaleko od uvale Valkane.

Za njegovo je uređenje Ministarstvo rata kupilo 4.000 m2 zemljišta. Prva su se pokapanja obavljala u skupne grobnice, a 1870. zbog higijenskih je razloga odobreno pojedinačno pokapanje. Na groblju se nalazi crkvica sv. Nikole.

Naknadnim proširivanjem groblje obuhvaća 22.039 m2. Tijekom Prvoga svjetskog rata na njemu su pokopane žrtve brodske nesreće parobroda Baron Gautsch (1914.) i članovi posade potopljenih bojnih brodova Szent István i Viribus Unitis (1918.) te preminuli od teške epidemije gripe posljednje ratne zime (1917./18.). Zbog toga su se morale urediti skupne grobnice, a na kraju rata više nisu bila moguća daljnja pokapanja. U svibnju 1918. planirala se gradnja drugoga mornaričkoga groblja, ali to nije ostvareno. Na Groblju je pokopano 12 austrougarskih admirala (zapovjednik Ratne mornarice Anton Bourguignon von Baumberg 1879. i dr.) i jedan turski admiral.

U razdoblju između Prvoga i Drugoga svjetskog rata talijanske su vojne vlasti zabranile pokapanje na groblju. Tijekom Drugoga svjetskog rata na njemu je pokopano oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika te civili poginuli u anglo-američkim zračnim napadima na grad (1944.-45.). Nije poznat točan broj pokopanih, no prema pojedinim procjenama ima ih oko 40.000.

Iako je 1960. Općina Pula proglasila Groblje povijesnom spomeničkom baštinom, ono je propadalo i tek su nakon višegodišnjih međudržavnih pregovora, 1990. Austrijski Crni križ, Njemački narodni savez za brigu o ratnim grobovima i Općina Pula zaključili sporazum o uređenju i održavanju Mornaričkoga spomen-groblja. U svibnju 1997. svečano je obilježen završetak njegove obnove. Groblje je uvršteno u popis spomenika pod zaštitom Haške konvencije.