Gradeški patrijarh, povijesni crkveni poglavar sa sjedištem u Gradu. Nakon langobardskoga osvajanja sjeverne Italije 568. i zauzeća Akvileje, akvilejski se patrijarh Paulin (557.-569.) sklonio u obližnji Grado na bizantskom teritoriju, gdje se osjećao sigurnijim s obzirom na Langobarde i na papinstvo, s kojim je bio u zavadi kao vođa raskolnika (istarski raskol). 

Nakon što je u Gradu za patrijarha izabran katolik Kandidijan (607-612), raskolnički je kler na langobardskom području izabrao svojega patrijarha s jurisdikcijom nad biskupijama u langobardskoj državi, dok su gradeškomu patrijarhu ostali podređeni oni na bizantskom teritoriju (tako i istarski). Otad supostoje dva patrijarha (jedan u Gradu, drugi u Cormonsu, Čedadu i konačno u Akvileji), s tim da obojica sebe nazivaju akvilejskim. Kandidijan se zajedno s istarskim biskupima 607. pomirio s Rimom i priznao osudu Triju poglavlja. Tek je papa Grgur III., na rimskom saboru 731., potvrdio podjelu dviju crkava prema postojećim političkim granicama između Bizantinaca i Langobarda. Crkvena nadležnost gradeškoga metropolita nad Istrom produžila se i nakon što su pokrajinu zauzeli Franci (tako je Fortunat sudjelovao na Rižanskoj skupštini kao istarski metropolit) i trajala je sve do 827. (Sabor u Mantovi), kad su istarske biskupije ponovno podređene Akvileji. Rascjep Akvilejskoga patrijarhata ostao je trajan, sve do njegova ukinuća 1751. Sjedište gradeškoga patrijarha preneseno je 1451. iz Grada u Mletke i tamošnji nadbiskup i danas nosi naslov patrijarha.