Gledališče Slovenskega primorja, profesionalno slovensko kazalište sa sjedištem u Kopru, koje je djelovalo 1954.-57.

Utemeljio ga je koparski NO od ukinutoga poluprofesionalnoga Slovenskoga gledališča Koper i profesionalnoga Gledališča za Slovensko primorje Postojna. Ansambl mu je bio sastavljen od 15 članova obaju zatvorenih kazališta. Ravnatelj je bio Oskar Venturini, umjetnička voditeljica Djurdjica Flerè, redatelj i tehnički voditelj Srečko Tič, redatelj i organizacijski tajnik Igor Pelan, a poslije im se pridružio i redatelj Hinko Košak.

Djelovalo je i kao putujuće kazalište za primorske kotare Kopar, Goricu, Postojnu, Sežanu i Tolmin. Izdavalo je Gledališki list (ukupno 19 brojeva), u kojemu su se objavljivali podatci o predstavama i gostovanjima, razgovori s autorima i režiserima, pisma s terena, amaterske rubrike, vijesti iz drugih kazališta i domaće kazališne vijesti, izvješća o radu i dr. Na svečanoj predstavi otvorenja izveden je tekst B. Krefta Krajnski komedijanti. Kazalište je prosječno prikazivalo više od 100 predstava u sezoni. Među najbolje primljenima bile su komedija kućnoga autora Vasje Ocvirka Tretje ležišče (1954./55.), balet u koreografiji Vukosave Kumar-Hiti i Stanislava Hitija (1955./56.), postavljen u suradnji s baletnom školom Gledališča, i drama Terrencea Williamsa Steklena menažerija (1956./57.).

Zatvoreno je nakon 1.I.1958. te krize u sezoni 1957./58., izazvane financijskim teškoćama i novim zakonskim propisima. Gradska općina Kopar ponovno je utemeljila slovensko profesionalno kazalište (Gledališče Koper-Teatro Capodistria) tek 1.I.2001.