Pazinština, zemljopisno-povijesni naziv središnjega dijela Istre, površine oko 320 km²; glavno je naselje Pazin, središte područja oko toka Pazinčice i njezina ponora (Pazinska jama). Čine ju brdovit krški reljef na vapnenačkoj podlozi i crvenici južno od Pazina (Stari Pazin, Sv. Petar u Šumi), prijelazno područje na jugoistoku (Lindar, Gračišće i Pićan), flišno slijevno područje Fojbe i Borutskoga potoka s pritocima (Novaki Pazinski, Cerovlje, Borut, Gologorica) na sjeveroistoku te brdovito flišno područje sjeverno i zapadno od Pazina (Grdoselo, Kašćerga, Kršikla, Beram, Trviž, Karojba, Motovun). Vegetacija u većem njezinu dijelu gotovo je kontinentalna, kao i klima. Sredozemni utjecaji zamjetni su samo na rubnim područjima na zapadu i jugozapadu. 

Na Pazinštini su se križale sve povijesne prometnice koje su iz zapadne i južne Istre vodile prema zaleđu. Željeznička pruga povezala je Pazinštinu s Puljštinom i Buzeštinom u smjeru sjeveroistok-jug. Glavna cestovna komunikacija (istočni krak Istarskog ipsilona) većim dijelom prati smjer željezničke pruge. Razvijeno je poljodjelstvo, posebno vinogradarstvo i voćarstvo, a okolica Pazina i doline rijeka i potoka pogodne su za ekstenzivno poljodjelstvo. Stočarstvo se razvilo tek u suvremeno doba zahvaljujući industrijskoj proizvodnji, posebno peradi (Puris d. d. Pazin). Industrijskih pogona ima u Pazinu, a poduzetnički pogoni razvijaju se i oko Katuna i Trviža. U posljednje se doba potiče razvoj ruralnoga turizma. U povijesnom smislu područje Pazinštine gotovo se potpuno poklapa s dijelom granica Pazinske knežije XIV-XVIII. st. (osim područja Karojbe i Motovuna), tako da je pripadnost jednoj političkoj vlasti donekle i oblikovala subnacionalni identitet stanovništva (sličnost jezika, običaja i zajedničko podrijetlo). Ono je bilo pod vlašću mnogih crkvenih i svjetovnih feudalaca, koji su bili vazali vlasnika Knežije. Zapadni dio tog područja pripadao je jurisdikciji porečkih biskupa, a istočni pićanskim biskupima sve do XVIII .st., kada su granice crkvenih upravnih jedinica usklađene s državnim granicama. Pretežno naseljeno hrvatskim stanovništvom već u ranom srednjem vijeku, kao i Buzeština, područje Pazinštine bilo je u više navrata naseljavano novim stanovnicima - uglavnom izbjeglicama pred Osmanlijama iz Bosne te u manjoj mjeri doseljenicima iz Italije. Iako time donekle talijaniziran, Pazin je u XIX. st. bio poprištem borbe za nacionalna prava Hrvata i za uporabu hrvatskog jezika u školama i javnom životu. Ruralna područja sačuvala su hrvatsko obilježje i u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, nakon kojeg je došlo do intenzivne emigracije urbanoga stanovništva. Posljedica je bila jaka depopulacija, osnovni razlozi koje su nakon II. svjetskog rata bili bijeg od kolektivizacije, neimaština i želja za boljim životom. Kako se turizam prije nije razvijao, Pazinština je ostala pošteđena prekomjerne izgradnje. Kriza 1990-ih zahvatila je njezino gospodarstvo najviše zbog rata i privatizacije. Pazinštinu čine područje Grada Pazina (9227 st.) i općina Gračišće (1433 st.), Cerovlje (1745 st.), Sv. Petar u Šumi (1011 st.) i Motovun (983 st.), a najviše stanovnika živi u Pazinu (4986 st., 2001).