Rukavac
Rukāvȁc (tal. Rucavazzo), naselje zaseočnoga tipa na Opatijskome krasu u zapadnoj Kastafšćini/Kastavštini (45°22′N; 14°18′E; 316 m nadmorske visine); 833 stanovnika (2021.); općina Matulji.
Smješten je na padinama Orljaka i Beljča, a okuplja zaseoke Gornji Rukavac, Dolnji Rukavac, Kućeli, Sušnji, Rošići, Mihotići, Gržetići i Ivanići. Lokalnim cestama povezan je s Opatijom i Jušićima, a uza nj prolazi Riječka pruga.
Stanovnik je Rukāvčȁn, stanovnica Rukāvčãnka/Rukāvȁšćica, a pridjev rukavȁčki.
Stanovnici uglavnom rade u obližnjim većim mjestima (Opatija, Lovran, Matuji), a za vlastite se potrebe bave sitnim poljodjelstvom. Središte je naselja na stožastoj uzvisini, na vrhu koje se nalazi župna crkva sv. Luke evanđelista, poznata kao Vela crekav. Izgrađena je 1883. na mjestu istoimene kapele (koja se spominje 1658.), nakon što je 1849. osnovana kapelanija kastavske župe. Župa je osnovana 1929. jer je Rapalskim ugovorom 1920. Rukavac pripao Italiji, a Kastav Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Crkva je pogođena njemačkom granatom početkom listopada 1943. i bila ruševinom dok nije obnovljena prema projektu arhitekta Antona Juretića i nanovo posvećena 1982. Na groblju se nalazi kapela sv. Roka, sagrađena 1856., koja je 1943.–1982. služila kao župna crkva.
Na području Gornjeg Rukavca i Zvoneće prostire se na oko 14 km2 Park-šuma Lisina.
Kao i u mnogim okolnim mjestima, i u Rukavcu je jaka tradicija zvončara i zvončarskih ophodnji tijekom pusta, odnosno maškara, koje počinju na Antonju (17. siječnja) i traju do Pepelnice (Čiste srijede). Rukavački zvončari nose mornarske majice i bijele hlače, a na glavama zvončarske kape krabujosnice - stare šešire urešene raznobojnim cvijećem od krep-papira, bekvama i šparužinama.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar