Istarska Liburnija, suvremeni naziv za sjeveroistočni dio Istre između masiva Učke i mora od Preluka do Brseča, tj. uski obalni pojas s brdovitim zaleđem, koji obuhvaća upravna područja gradova Kastva i Opatije te općina Lovran, Matulji i Mošćenička Draga.

Naziv potječe od predrimskoga plemena Liburna, koje je živjelo na puno širem području od onoga što se danas naziva Istarskom Liburnijom (Liburnija u antičkom smislu obuhvaća područje između Raše i Krke u Dalmaciji). U turističkim vodičima naziva se i Opatijskom rivijerom.

Geološka joj je podloga vapnenačka, s mnogobrojnim bujičnim klancima i povremenim vodotocima kojima se za velikih kiša voda s masiva Učke slijeva u more. Obala na više mjesta ima i vrulje. Vegetacija je izrazito mediteranska, ali jako bujna zbog obilnih oborina. U današnjim turističkim naseljima flora je kultivirana i uzgajaju se mnoge egzotične biljne vrste (palme, magnolije i dr.). Klima je blaga mediteranska, jer je Istarska Liburnija zaštićena masivima Učke i Gorskoga kotara. Tijekom cijele godine ima više oborina od ostalih područja Istre.

Sva veća naselja i većinu manjih povezuje obalna cesta koja je probijena početkom XX. st. Glavnina prometa odvija se na njezinu sjevernom rubu, i to pravcima iz Rijeke prema Trstu i Ljubljani te iz Rijeke tunelom Učka prema Pazinu i Buzetu. U prošlosti je glavnina prometa išla morem, a najvažnije su luke bili Lovran za habsburšku središnju Istru i Volosko kao izlazna luka Kastafšćine.

U srednjem vijeku razvili su se Lovran, Mošćenice i Veprinac kao veća središta, ali su u novom vijeku zamrli pretvorivši se u manja ribarska naselja, stanovnici kojih su se bavili i sitnim poljodjelstvom i stočarstvom. Prekretnica u razvoju Istarske Liburnije bila je spoznaja o blagotvornu utjecaju klime i vegetacije, pa se od sredine XIX. st. stanovništvo počinje intenzivnije baviti turizmom. On se posebno razvio nakon izgradnje željezničke pruge Rijeka – Pivka 1873.: počeli su se graditi hoteli, pansioni i vile u Opatiji (koja se razvila oko samostana sv. Jakova) i Lovranu. Za današnje gospodarstvo tog dijela Istre turizam je najvažnija djelatnost.

Područje obronaka Učke i gorskoga lanca do Sisola pripadaju Parku prirode Učka. Istarska Liburnija danas gravitira Rijeci kao najvećemu gradskomu središtu u neposrednoj blizini, a i u upravnoj podjeli pripada Primorsko-goranskoj županiji.