Labȋnšćina (Labinština, tal. LʼAlbonese), geografsko-povijesni naziv za istočni dio Istre, između rijeke Raše, Čepićkoga polja, Plominskoga zaljeva, južnog dijela masiva Učke i Kvarnerskoga zaljeva.

Područje Labinšćine danas čine područja grada Labina te općina Kršan, Sveta Nedelja i Raša, u kojima na površini od približno 220 km2 u 84 naselja živi 16.960 stanovnika (2021.). Prosječna je gustoća naseljenosti 77 stanovnika/km2.

Geološki je većina područja oko Labina, Raše i Sv. Nedelje krševite vapnenačke građe, kredne, eocenske starosti, valovita visoravan omeđena duboko usječenim dolinama rijeka (Raša i Krapanski potok) i strmom morskom obalom. Na sjeveru je područje koje graniči s flišnim pobrđem srednje Istre područjem lapora i pješčenjaka. Klima i vegetacija pokazuju izrazite mediteranske značajke, s prijelaznim područjem prema kontinentalnim obilježjima na sjevernim rubovima.

Na krševitu području stanovništvo se bavi tradicijskom poljoprivredom ograničenih mogućnosti (sitno povrtlarstvo, žitarice i vinova loza na malim površinama, te stočarstvo). Isušeno Čepićko jezero i meliorirani južni dio doline Raše i Krapanskoga potoka imaju mogućnosti za ekstenzivnu poljoprivredu.

Na području Krapna, Ripende i Tupljaka u XIX. i XX. st. postojali su ugljenokopi, koji su zatvoreni (Istarski ugljenokopi). U Koromašnu je tvornica cementa (danas Holcim Hrvatska), a kompleks Termoelektrane Plomin jedini je veliki proizvodni pogon. U Labinu i drugim mjestima razvijaju se poduzetničke djelatnosti (mala proizvodnja i tercijarne djelatnosti). Duž obale na uskom obalnom pojasu od Labina do rta Ubas razvijen je turizam (Rabac, Sveta Marina, Tunarica).

Labin je središte cijeloga područja i prometno čvorište, sjedište upravnih tijela, proizvodnih i uslužnih poduzeća. Nalazi se na državnoj cesti Rijeka - Opatija - Pula (D 21); povezan je sa svim okolnim naseljima, a cestovnim krakom uz rub Čepićkoga polja i s Istarskim ipsilonom kraj tunela Učka. Uz rub Labinšćine prolazi željeznička pruga Lupoglav - Štalije (Raška pruga) do lučkoga kompleksa u Bršici.

Labinšćina je bila nastanjena u prapovijesti (gradine) i antici, kad je bila najzapadnije područje Liburna, s urbanim središtima Labinom (Alvona) i Plominom (Flanona). U ranom srednjem vijeku doseljavaju se Slaveni, a Labinšćina iz Liburnije prelazi u istarsku pokrajinu jer se istočna granica Istre s Raše premješta na Učku. Potkraj srednjeg vijeka i u novom vijeku bila je pod vlašću Mlečana, a na sjevernom rubu dodirivala je feudalne gospoštije koje su činile dio Pazinske knežije. Područje od Labina i Plomina do Šušnjevice nekoliko je puta u XVI. i XVII. st. pretrpjelo ratne pohode i razaranja.

Tijekom XX. st. broj se stanovnika smanjio, no u najnovije doba iseljavanje je zaustavljeno. U New Yorku postoji snažna, mnogobrojna i dobro organizirana zajednica iseljenika s labinskoga područja.