Templari (lat. Fratres militiae templi: Braća vojske hrama; također hramovci ili božjaci), katolički viteški red što su ga 1119. utemeljili križari u Jeruzalemu s ciljem da čuvaju sveta mjesta Isusova života u Palestini te štite i ugošćuju tamošnje hodočasnike. Pravilo im je napisao sv. Bernard Opat. Redom je upravljao veliki meštar, a članovi su bili vitezovi, svećenici i braća laici pomoćnici. 

Nakon pada Jeruzalema 1291. sjedište su premjestili najprije na Cipar, zatim u Francusku. Ubrzo su se raširili po zapadnim kršćanskim zemljama te stekli veliki imetak i moć. Francuski kralj Filip IV., s kojim nisu imali dobre odnose, optužio ih je zbog navodnoga krivovjerja, te je papa Klement V. pod pritiskom francuskog dvora ukinuo red 1312. Njihova dobra predana su drugom viteškom redu, ivanovcima, a u Francuskoj ih je zaplijenio dvor. U Istri su bili u Puli, u Sv. Ivanu na Veloj livadi (Prato grande, Pragrande) i imali su hospicij kraj Nimfeja (danas Karolina). Drži se da su priređivali viteške igre u Areni. Njima je bio 1305. predan i samostan sv. Mihovila ponad Lima, nekoć kamaldulski, s podružnicom u Svetvinčentu, ali nije istraženo jesu li ondje uopće došli, jer im je red ubrzo bio dokinut, a samostan je potom vraćen kamaldulcima. Godine 1240. porečki biskup Adalbert povjerio im je nekoć benediktinski samostan sv. Ivana in Prato kraj Poreča, obvezavši ih da ondje drže hospital za hodočasnike. No i taj je samostan nakon njihova ukinuća predan ivanovcima, a ti su ga napustili na kraju XV. st.