Picciòla, Giuseppe, školski profesor i pedagog, književni kritičar, pjesnik (Poreč, 26.IX.1859. - Firenca, 18.VI.1912.).

Zbog protalijanskih, iredentističkih stavova emigrirao je 1878. iz tada austrougarskog rodnog grada u Veneciju, potom završio 1881. književnost na Sveučilištu u Pisi. Radio je kao profesor književnosti u školama u Bologni, Rimu, Reggiu, Lucci te Pesaru gdje je bio i ravnatelj gimnazije, a kasnije gimnazije u Anconi te Firenci, uvodeći u škole i elemente odgoja koji su prethodili kasnijoj fašističkoj obuci mladeži.

Kao književni kritičar objavio je stotinjak recenzija i članaka, među kojima o Ariostu i Danteu, a posebno o pjesništvu Giosuèa Carduccija, kojim je bio fasciniran, bio mu je i prijatelj i suradnik, a čiji je utjecaj primjetan i u njegovoj poeziji.

U pjesničkim zbirkama, u kojima se uz Carduccijev osjeća i upliv književnog mu mentora Giuseppea Chiarinija, Versi (1884. i Bologna 1890.) i Rime (1899.) primjetna je njegova nostalgija za rodnim krajem. Značajniji radovi: Stanze dell'Orlando furioso (s Virginiom Zambonijem, Bologna 1883.), Letterati triestini (Bologna 1893.), Giosuè Carducci (1901.), Matelda - studio dantesco (Bologna 1902.), L'antologia Carducciana (s Guidom Mazzonijem, Bologna 1907.), Poeti d'oltre confine (objavljeno posmrtno, ur. G. Mazzoni, Firenze 1914.).

U Pesaru njegovo je ime kratko nosila jedna srednja škola, ali još ima ulicu (aveniju), ulicu ima i u Trstu, u Poreču mu je spomen-ploča na rodnoj kući u današnjoj Ulici sv. Eleuterija, spomen-ploču mu je i u Firenci, u gimnaziji Galileo Galilei kojoj je bio ravnatelj.