Peteani, Antonio, svećenik, porečki i pulski biskup (Gorica, 13.VIII.1789. - Poreč, 27.VI.1857.).

Katoličku teologiju studirao je u Ljubljani i Beču, a doktorat iz teologije stekao je u Padovi. Za svećenika je zaređen 1812. te je u Gorici (Gorizia) bio župnik i nastavnik biblijskih studija i orijentalnih jezika na tamošnjoj bogosloviji. Nedugo potom postao je savjetnik i referent za redovničke škole pri tršćanskom Namjesništvu i kanonik Sv. Justa.

Za porečkoga biskupa predložen je 25.VI.1826., potvrdio ga je papa Lav XII. 9.IV.1827. te ga 24.VI. iste godine imenovao, a zaredio ga je 30.VI. gorički nadbiskup Joseph Walland. Nakon što je 30.VI.1828. bila ukinuta Pulska biskupija, a dvije godine kasnije pripojena porečkoj s novim nazivom (Porečka i pulska biskupija), Peteani je 9.V.1830. postao prvim biskupom porečkim i pulskim.

Pokrenuo je prve restauratorske zahvate na Eufrazijevoj bazilici, dao izgraditi kapelu sv. Maura i potaknuo rekonstrukciju brojnih župnih crkava u svojoj biskupiji. Godine 1847. osnovao je biskupijsku knjižnicu u Poreču.

Otklonio je ponudu da postane gorički nadbiskup 1842., isto tako zadarski nadbiskup 1845., kako bi mogao ostati u Porečkoj i pulskoj biskupiji.

Porečani su voljenom biskupu darovali oltar u župnoj crkvi Gospe od Anđela, a u sakristiji katedrale - Eufrazijeve bazilike - nalazi se njegovo mramorno poprsje što ga je svečano blagoslovio 16.XII.1864. biskup Juraj Dobrila, djelo venecijanskog kipara Luigija Minisinija (1816.-1901.).