Apostolska administratura (lat. administratura apostolica), u Katoličkoj crkvi, posebna uprava nad biskupijom ili nad određenim dijelom biskupije.

Uspostavlja se u izvanrednim prilikama, najčešće u slučaju biskupove spriječenosti da obavlja pastirsku dužnost ili njegove smrti, i u određenim crkvenopravnim te državnopravnim, nacionalnim i političkim okolnostima, a kada nisu stečeni uvjeti za osnutak samostalne biskupije. U ime Svetoga Oca administraturom upravlja apostolski administrator (lat. administrator apostolicus), koji može imati prava rezidencijalnoga biskupa. Imenuje ga papa i njemu je odgovoran, a ovlasti mu se određuju prigodom imenovanja.

Nakon Pariških mirovnih ugovora (1947.) na području jugoslavenskog dijela Tršćansko-koparske biskupije osnovana je posebna apostolska administratura. Njezin prvi upravitelj bio je Franc Močnik (15.IX.1947.-25.XI.1947.) sa sjedištem u Solkanu, no on je već 12.X.1947. bio prognan u Italiju. Administraturi su pripali hrvatski dekanati Pazin, Pićan, Kršan, Buzet i Oprtalj, te slovenski dekanati Postojna i Sežana. Trst i okolica (Zona A) te Kopar s okolicom, manji dio sežanskoga dekanata, Novigrad, Umag i cijela Bujština (Zona B) pripadali su Tršćansko-koparskoj biskupiji (Antonio Santin). Prvim vršiteljem dužnosti apostolskoga administratora kao namjesnik sa sjedištem u Pazinu bio je imenovan Dragutin Nežić 21.XI.1947., koji je nakon tri mjeseca imenovan punopravnim administratorom Pazinske apostolske administrature. Slovenski dio Tršćansko-koparske biskupije 1.IV.1951. preuzeo je ljubljanski biskup Anton Vovk, koji od 21.IV.1951. administrira i dijelovima Riječke biskupije u okviru Slovenije (dekanati Hrušica, Trnovo i dio župe Jelšane); njima su do tada upravljali Karel Jamnik (22.III.1947. - 3.XI.1949.), župnik i dekan u Trnovu pri Ilirskoj Bistrici, i Josip Srebrnič (10.XI.1949.-21.IV.1951.), krčki biskup.

Nakon Londonskoga memoranduma (1954.) bivšu Zonu B preuzimaju administratori D. Nežić (cijeli umaški dekanat i dijelove Bujštine) te slovenski dio A. Vovk (13.X.1954.-28.IX.1955.), potom Mihael Toroš (do 12.VII.1961.), Albin Kjuder (do 17.VII.1964.), koji preuzima i slovenski dio Riječke biskupije, i Janez Jenko (do 21.XII.1964.). Promjenom međurepubličkih granica crkvene jedinice Pregara, Gradin i dijelom Topolovec pripale su 1956. Sloveniji, ostavši crkveno u Pazinskoj administraturi do 1977.

D. Nežić upravljao je, nakon M. Toroša (15.IX.1947. - 30.XI.1949.), i Porečko-puljskom biskupijom (1949.-60.) te postao 1960. i njezinim rezidencijalnim biskupom. Dekretom papinske konzistorijalne kongregacije osnovana je 21.XII.1964. jedinstvena Apostolska administratura za Slovensko primorje (apostolski administrator J. Jenko) koja je obuhvaćala slovenske dijelove Goričke nadbiskupije, Tršćansko-koparske i Riječke biskupije. Papinskom bulom Prvih stoljeća (Prioribus saeculi) 17.X.1977., u skladu s Osimskim sporazumima (1975.), ukidaju se sve apostolske administrature u Istri te se uređuju granice novih biskupija Tršćanske, Koparske, Porečke i pulske te Riječke.