Novljan, Fran, profesor, narodni prosvjetitelj, andragog, esperantist, skupljač narodnog blaga, urednik (Novljani, Boljunsko Polje, 7.VIII.1879. - Zagreb, 12.I.1977.).

Pohađao je klasičnu gimnaziju u Sušaku, u kojoj je 1896. utemeljio đačko društvo Nova nada. Studirao je matematiku i fiziku (1899.-1905.) na bečkom Sveučilištu, gdje je 1901. zajedno s Ivanom Ivančićem osnovao Istarski odbor Hrvatskoga akademskoga društva »Zvonimir«. Za ljetnih je praznika 1903. osnovao u Boljunu pučku Školu za svakoga, tj. popularna predavanja za puk, koja su se održavala nedjeljom nakon mise. Godina 1905.-14. profesor je matematike i fizike u Hrvatskoj gimnaziji i privatnoj Ženskoj učiteljskoj školi u Pazinu. U tom je gradu na njegov poticaj 1907. osnovana gimnazijska ekstenzija (svojevrsno pučko učilište) te je bio prvim predsjednikom Odbora za prosvjetu koji je vodio organizacijske i animatorske poslove ekstenzije, držao je javna predavanja u Narodnom domu, surađivao s Ferijalnim akademskim društvom »Istra«, radio u pazinskom Đačkom pripomoćnom društvu, a 1907. pohađao je »tečaj za daljnju izobrazbu« u Pragu.

Na početku I. svjetskog rata mobiliziran je u austrougarsku vojsku. Nakon povratka 1918. sudjeluje u osnutku Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba te kao njegov povjerenik odlazi u Zagreb (gdje se povezao s Matkom Laginjom) i u Prag (gdje je stupio u vezu s Tomášom Garrigueom Masarykom). Bio je članom izaslanstva na Mirovnoj konferenciji u Parizu (1919.). Narodno vijeće u Zagrebu povjerilo mu je organizaciju prihvata i smještaja izbjeglica iz Istre.

Od 1920. predavao je u Zagrebu, prvo u Učiteljskoj školi te u III. gimnaziji, zatim u Bjelovaru, pa u Novoj Gradiški, gdje je 1934. potaknuo djelovanje pučkoga sveučilišta; 1939. imenovan je ravnateljem II. gimnazije u Zagrebu, no 1941. umirovile su ga vlasti Nezavisne Države Hrvatske.

Suosnivač je i prvi tajnik Prosvjetnoga saveza i organizator esperantskih ustanova u Zagrebu. Pisao je u esperantskim listovima i časopisima, objavio je udžbenike esperanta (Internacia lingvo esperanto, Esperanto en tridek lecionoj).

Od mladosti je prikupljao, zapisivao i opisivao etnografsko blago na Boljunšćini, a rukopis Boljun, kmiecki život i už(a)nci predao je 1967. Odboru za narodni život i običaje JAZU te je objavljen 2014. u 58. broju Zbornika za narodni život i običaje. Surađivao je u Našoj slogi, Narodnoj prosvjeti, Obzoru, Jutarnjem listu, Školskim novinama, La Studa Stelo i dr. Uređivao je listove Radiša (Zagreb 1920.) i Sadašnjost (Nova Gradiška 1934.).