Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine, krovna udruga emigrantskih društava u Kraljevini Jugoslaviji sa sjedištem u Beogradu, koja je osnovana pod imenom Savez jugoslavenskih emigrantskih udruženja u Jugoslaviji 1931. u Zagrebu na kongresu izaslanika emigrantskih organizacija. Osnovan je radi unapređivanja i koordiniranja skupnih interesa »jugoslavenskih emigranata u Jugoslaviji i da se dopuštenim sredstvima brine o zaštiti interesa jugoslavenskih manjina u inostranstvu«. 

Preuzeo je list Istra kao svoje glasilo i dodao mu podnaslov Glasilo Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine, iako je list i dalje ostao u vlasništvu zagrebačkoga Konzorcija Istra. Predsjednikom mu je bio Slovenac, Ivan Marija Čok, odvjetnik u Trstu, potom u Beogradu, prvim potpredsjednikom Ivo Ražem iz Zagreba, zatim Ivo Sancin iz Ljubljane. U početku je okupio 23 emigrantska društva iz svih krajeva Kraljevine Jugoslavije, a poslije se taj broj povećao do 45. Čelništvo udruge slijedilo je politiku vladajućih krugova u Beogradu. To je, napose nakon stvaranja Banovine Hrvatske, dovelo do nesuglasica između Konzorcija Istra, stvarnog vlasnika lista Istra (sa sjedištem u Zagrebu), koji je u 1930-ima imao antifaš. program, i vodstva udruge (sa sjedištem u Beogradu), koje je na poč. 1940. otkupilo list od Konzorcija. Nesuglasice između emigrantskih društava iz Zagreba i krovne organizacije u Beogradu zaoštrile su se na kraju 1939. Tada su zagrebački emigranti pokrenuli novo glasilo Istarski glas, a udruga je 1940. i formalno otkupila list Istra. Savez i njegovo emigrantsko glasilo bili su pod posebnom paskom režima, poglavito zbog međudržavnoga značaja njihova djelovanja, tj. zbog odnosa s Italijom, pa im je u rujnu 1940., zbog širenja rata u Europi, zabranjen rad.