Pečarič, Herman, akademski slikar (Spodnje Škofije kraj Kopra, 6.III.1908. - Ankaran, 31.XII.1981.).

Otac Miha bio je zidar, majka Marija domaćica. Po završetku osnovne škole (1921.) počeo je 1923. raditi kao trgovački naučnik, a nakon naukovanja i večernje škole 1926. postao je trgovački pomoćnik. No, kako nije uspio dobiti stalan posao, a nije ni htio potaljančiti prezime, otišao je 1927. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Preživljavao je obavljajući razne povremene poslove u Ljubljani, Beogradu, Dalmaciji, a 1930. dobio je stalan posao u Mariboru te se mogao više posvetiti i svojem hobiju slikarstvu.

Crtački talent pokazivao je još u osnovnoj školi, a poticao ga je, još kao dječaka, austrijski časnik - slikar koji je tijekom Prvog svjetskog rata stanovao u njegovoj obitelji. Prvo slikarsko obrazovanje stekao je 1930-ih u Mariboru od Antona Gvajca, potom u večernjoj slikarskoj školi u Ljubljani od Saša Šantela te Mirka i Rajka Šubica. U tehnici ulja usavršavao se kod Henrike Šantel.

Izlagati je počeo 1940., ali već sljedeće godine, nakon što su sile Osovine okupirale Jugoslaviju, interniran je te je Drugi svjetski rat proveo u njemačkim zatvorima i logorima. U zarobljeništvu je izradio oko 450 crteža, skica i slika od kojih je sačuvano oko 220, što je najveći logorski likovni opus na području bivše Jugoslavije.

U logoru je upoznao crnogorskog slikara Petra Lumbardu na čiji je nagovor nakon rata otišao u Beograd gdje je na Likovnoj akademiji diplomirao slikarstvo 1950. Potom se vratio u Sloveniju, nastanio u Piranu, gdje je živio kao slobodni umjetnik. Osim slikarstvom jedno se vrijeme u Kopru bavio i kazališnom scenografijom, a također je ilustrirao tamošnji tjednik Slovenski Jadran.

Slikao je primorske i istarske motive, 1950-ih u postimpresionističkoj maniri, a 1960-ih bavio se likovnim eksperimentima i geometrijskom analizom motiva. Imao je više od 20 samostalnih likovnih izložbi u Kopru, Beogradu, Izoli, Spodnjim Škofijama, Piranu, Portorožu, Ljubljani, Mariboru i Sežani. Velika retrospektivna izložba njegova slikarstva priređena je u Obalnim galerijama u Piranu 1979.

Dvije godine nakon njegove smrti supruga Marija Velikonja Pečarič je s piranskim načelnikom potpisala darovni ugovor kojim je tom gradu, po želji samog slikara, poklonila 141 umjetnički rad, a dio tih crteža i slika izložen je u galeriji koja nosi njegovo ime.

Slike