Trinajstić, Dinko, odvjetnik, političar (Vrbnik na Krku, 9.X.1858. - Crikvenica, 27.II.1939.).

Vodeći hrvatski političar u Istri na kraju XIX. i početku XX. st. Polazio je talijansku gimnaziju u Zadru i Splitu, zatim je, uz novčanu pomoć ujakâ, krčkoga biskupa Ivana Vitezića i službenika zadarske financijske prokurature Dinka Vitezića upisao (zajedno s bratom Matkom) bogosloviju u Gorici, ali ju je ubrzo napustio. Godine 1878. sudjelovao je kao vojnik u austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. Potom je studirao pravo u Beču, Zagrebu i Gradcu (Graz).

Pripadao je drugom naraštaju istarskih hrvatskih političkih djelatnika, koji su uglavnom pristajali uza Stranku prava, ali je na nj politički utjecalo i štrosmajerovsko narodnjaštvo ujaka D. Vitezića, kod kojega je u Krku obavljao odvjetničku praksu.

Od 1894. živio je u Pazinu, gdje je preuzeo odvjetničku pisarnicu Ante Dukića, 1895.-98. bio je općinskim načelnikom, potom zastupnikom mjesne općine. Borio se da Pazin postane političkim, gospodarskim i kulturnim središtem istarskih Hrvata, sudjelovao je pri uspostavi i u vođenju podružnice puljske Istarske posujilnice (utemeljena 1895., započela je djelovati u njegovoj odvjetničkoj pisarnici), vodio je Đačko pripomoćno društvo, utemeljeno 1899. radi pružanja pomoći učenicima pazinske hrvatske gimnazije, sudjelovao u radu Hrvatske čitaonice i Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Bio je suutemeljiteljem Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri 1902., političke organizacije nacionalnog pokreta istarskih Hrvata i Slovenaca, kojoj je zajedno s pazinskim načelnikom Šimom Kurelićem sastavio pravila te bio njezinim dopredsjednikom.

Godine 1895.-1914. bio je biran za zastupnika u Istarskom saboru; 1902. izabran je za prisjednika (asesora) Zemaljskog odbora (Giunta provinciale), a nakon izbora 1908. za člana Pomirbenog odbora Istarskoga sabora. Zauzimao se za novu izbornu osnovu, izbornu reformu za Istarski sabor te mirno sporazumijevanje s talijanskim nacionalnim liberalima. Ali na saborskoj sjednici 1910., ogorčen raspravom o izdvajanju velike novčane potpore za isključivo talijansku pokrajinsku izložbu u Kopru, zajedno je sa Š. Kurelićem srušio predsjednikov stol, nakon čega je rad Sabora prekinut. Kao predstavnik istarskih Hrvata bio je nazočan 1903. na skupštini u Zagrebu, na kojoj se pripremalo ujedinjenje hrvatskih oporbenih stranaka radi jedinstvenoga nastupa protiv mađarizacije. Tada je održao i dojmljiv govor.

Emigrirao je 1915., ušao u Jugoslavenski odbor te vodio njegov ured, a kratko vrijeme bio i njegovim predsjednikom (poslije Ante Trumbića). Bio je članom Jugoslavenske demokratske lige, utemeljene 1918. u Parizu, koju su činili članovi Jugoslavenskog odbora i predstavnici srpske oporbe. U privremenom narodnom predstavništvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zastupao je Istru (zajedno s Matkom Laginjom, Vjekoslavom Spinčićem i Ivanom Pošćićem). U Narodnom je predstavništvu govorio o jadranskom pitanju te istupao protiv načina vođenja pregovora na Pariškoj mirovnoj konferenciji i izravnih vladinih pregovora s talijanskom stranom, kojima se vlada nastojala riješiti kontrole Narodnog predstavništva. Bio je supotpisnikom izjave od 1.XII.1920. predstavnika jadranskih krajeva koji su Rapalskim ugovorom potpali pod Italiju. Nezadovoljan tim ugovorom, u donošenju kojega nije sudjelovao (kao ni ostali hrvatski predstavnici iz Istre), više se nije ozbiljnije uključivao u politička zbivanja. Ipak, potkraj života bio je imenovan senatorom Kraljevine Jugoslavije.