Justinijan I., istočnorimski car (482. – 565.), vladao od 527.

Težio je obnovi rimske vlasti na zapadnom Sredozemlju. Njegovi su vojskovođe srušili vandalsku (Belizarije, 534.) i ostrogotsku državu (Belizarije i Narzet, 535.-555.) te zauzeli jugoistočnu Hispaniju. Ostrogotskoj je državi pripadao i Ilirik te je tako Istra dospjela pod bizantsku vlast.

Dao je kodificirati rimsko pravo (Corpus iuris civilis), čime je učvrstio pravne temelje javnoga i privatnoga života u svojoj državi. Zakonik je tijekom srednjeg vijeka u Europi služio kao glavni pravni izvor, stoga je jedan od najvažnijih zakonika u povijesti uopće.

Nastojao je uspostaviti vjersko jedinstvo progoneći pripadnike drugih kršćanskih učenja. Crkvu je u potpunosti podredio svom utjecaju, a vjerskim je naredbama nastupao kao teolog i tumač pravovjernosti. Tako je izazvao i tzv. raskol Triju poglavlja (istarski raskol).

Štitio je male posjednike priječeći zakonskim mjerama stvaranje veleposjeda. Unatoč svim uspjesima, država je na kraju njegove vladavine bila u velikim gospodarskim teškoćama jer je preopteretio državnu blagajnu skupim vojnim i graditeljskim pothvatima. U njegovo se doba intenzivirao proces militarizacije uprave i društva u Istri.