Modrušan, Ante - Tone (pseudonim Tone Smoljanac – Prikodražan), književnik i prosvjetni djelatnik (Smoljanci, 14.I.1901. – Lovran, 6.II.1966.).

Podrijetlom iz narodnjačke obitelji. U rodnome mjestu pohađao pučku školu Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, a zatim se školovao u Pazinu. Nakon izbjeglištva u Moravskoj u I. svjetskom ratu, 1919. završio učiteljsku školu u Kastvu. Kao domoljub otpušten je iz službe 1920. te je emigrirao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Kratko je radio u Sloveniji i kraj Sušaka, potom je pohađao studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, diplomiravši 1924. Službovao je u Hrvatskoj, Vojvodini i Bosni.

Proganjan za II. svjetskog rata, boravio je u radnom logoru u Češkoj i kao radnik u Beču; vrativši se opet u Hrvatsku uz pomoć Mije Mirkovića (Mate Balote) sredinom 1944., u Istri se pridružio partizanima. Bio je nastavnik na tečajevima za tzv. narodne učitelje u ratu i prvome poraću, te na početku 1947. ravnateljem pazinske gimnazije, potom ravnateljem Prve hrvatske gimnazije u Puli. Godine 1951. smijenjen je i premješten u osnovnu školu u Lovranu, gdje je radio do umirovljenja 1959.

Objavljivao je zapise, novinske članke, crtice i kratke priče za djecu u časopisima i novinama Istarska riječ, Mali Istranin, zagrebačka Istra, Naša radost, Sokolska prosvjeta, Novo doba, Galeb, Radost, Novi list, Glas Istre i dr. Autor je mnogobrojnih, naizgled jednostavnih i naivnih, čakavskih pjesama za djecu i odrasle. Tematski se dijele na zavičajne, pjesme o borbi istarskoga čovjeka, o običajima, prirodi, pojedinim osobama, djeci, životinjama (znamenita pjesma Boškarin) te o seoskoj svakidašnjici. U njima se pučkousmeno i folklorno isprepleće s jednostavno i jezgrovito sročenom mudrošću, a pjesnička naiva i minijatura s estetski i misaono zahtjevnijim refleksivnim izrazom. U kontekstu »veličine malenih« (A. Barac), pjesnik je s naglašenom moralnom i humanom vertikalom, posve zaokupljen Istrom. Za života su mu objavljene Pjesme za djecu (1963.), a postumno brošura Sabrane čakavske pjesme za mlade (1981.) i knjiga Sabrane čakavske pjesme (2002.). U rukopisu mu je ostala zbirka ranih ljubavnih pjesama Šapat moje duše, zatim vlastiti životopis i dr.

Pred njegovom rodnom kućom u Smoljancima postavljeno mu je 2009. spomen-poprsje koje je izradio akademski slikar i kipar Ivan Obrovac.