Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, kazališna kuća u Rijeci, osnovana potkraj 1945. kao Narodno kazalište u Rijeci, s Hrvatskom dramom, Talijanskom dramom (Dramma Italiano) te Operom i baletom.

U prvoj su upravi, imenovanoj 4.I.1946., bili intendant Đuro Rošić, ravnatelj Opere i baleta Slavko Zlatić, Hrvatske drame Ivan Cunta, Talijanske drame Tulio Fonda i član uprave Osvaldo Ramous. Ime Ivana pl. Zajca kazalište dobiva 1953. Status nacionalnoga kazališta dobilo je 1991., a današnji naziv 1994.

Prvo kazališno zdanje podignuto je u Rijeci 1765., a 1805. novu zgradu otvorio je Andrija Ljudevit Adamić. Kazališna zgrada na Rječini građena je (1883.-85.) za gradonačelnika Giovannija Ciotte, Adamićeva unuka, po projektu Hermana Gottlieba Helmera i Ferdinanda Fellnera. Otvorena je 3.X.1885. kao Teatro Comunale i u prvom redu namijenjena opernom repertoaru, a predstave su izvodile gostujuće družine iz Milana, Venecije i dr. U Rijeci su, uz mnoge druge, nastupali Giacomo Puccini i Pietro Mascagni kao dirigenti, a Enrico Caruso i Beniamino Gigli kao pjevači. Preimenovano je u Teatro Verdi 1913., a repertoar se između I. i II. svjetskog rata također sastojao od gostovanja.

Prva predstava na hrvatskm jeziku odigrana je 20.X.1946. (Dubravka Ivana Gundulića u režiji Marka Foteza, s Marijom Crnobori u naslovnoj ulozi), a prva operna predstava Nikola Šubić Zrinjski I. pl. Zajca izvedena je 2.XI.1946. (dirigirao je Boris Papandopulo). Prva predstava Talijanske drame, Goldonijev Il burbero benefico, izvedena je 26.XI.1946. Kazalište je utjecalo na kulturni život širega područja, osobito liburnijske i sjeverne Istre.

U razdoblju kada je Istarsko narodno kazalište u Puli bilo zatvoreno (1972.-89.), u riječko je kazalište dolazila publika iz cijele Istre, i u organiziranom obliku, školskim posjetima i u organizaciji Muzičke omladine.