Dukić, Ivan, svećenik (Kastav, 2.V.1893. - Rijeka, 23.V.1978.).

Osnovnu je školu pohađao u rodnom Kastvu, gimnaziju u Pazinu, a bogosloviju u Gorici i Ljubljani, gdje je 1916. diplomirao i bio zaređen za svećenika. Doktorirao je 1927. disertacijom Povijest i pravo slavenskog bogoslužja u Istri. Isprva bio kapelan u rodnom Kastvu.

Za talijanske okupacije nakon I. svjetskog rata kao hrvatski rodoljub i branitelj slavenskog bogoslužja bio je 1919. osuđen na tri mjeseca zatvora u Trstu, gdje je zatim postao tajnikom biskupa Andrije Karlina. Potom je službovao u Vranji i Sovinjaku. Progonjen od talijanskih vlasti, prebjegao je 1921. u Kastav te u Zagrebačku nadbiskupiju. Bio je duhovnik časnih sestara karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu (1922.-23.), kateheta u Krapini (1923.-30.) i naposljetku od 1930. do umirovljenja 1972. župnik u Šestinama.

Od 1947. do 1948. obavljao je dužnost rektora bogoslovije i novoosnovane Visoke bogoslovne škole u Rijeci. Imenovan je začasnim prisjednikom Nadbiskupskoga duhovnog stola, začasnim kanonikom riječkoga kaptola te monsinjorom. Bio je aktivnim članom svećeničkog društva sv. Ćirila i Metoda u Pazinu, uvijek pomažući Istri i Istranima. Članke je objavljivao u Istarskoj Danici, Sv. Ceciliji, Pučkom prijatelju, Hrvatskoj straži, Kršćanskoj školi i dr. U rukopisu je ostavio Povijest župe Šestine.