Kos, Milko, povjesničar (Gorica, 12.XII.1892. - Ljubljana, 24.III.1972.).

Doktorirao je 1916. u Beču, a povijest je predavao u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Od 1938. član je Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Prikupljao je i kritički objavljivao historiografske izvore za slovensku srednjovjekovnu povijest, ali se bavio i pitanjima hrvatske, srpske i mađarske historiografije istoga doba.

Napisao je nekoliko sinteza povijesti Slovenaca: Zgodovina Slovencev od naselitve do reformacije (1933., 1955.), Gradivo za historično topografijo Slovenije (3 sv., 1975.), a doticao je i probleme istarske srednjovjekovne povijesti: Studie zum »Istarski razvod« (Rad JAZU, 1931., 240), Urbarji Slovenskega Primorja (1948.-54.), Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Devinskih i Walseeovaca na Kvarneru (1957.). Posmrtno je objavljena knjiga Srednjeveška kulturna, družbena in politična zgodovina Slovencev, izbrane razprave (1985.).

Po njemu je 1977. nazvan Povijesni institut Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.