Goidànich (Gojdanić), Pier Gabriele, jezikoslovac (Volosko, 30.VII.1868. - Bologna, 25.X.1953.).

Rođen je u obitelji porijeklom s Lošinja (otac Pietro, majka Antonietta rođ. Stuparich), koji je uvijek držao svojim zavičajem.

Gimnaziju je pohađao u Kopru, a više škole u Milanu i Pisi, završivši studij klasičnih jezika i lingvistike.

Nekoliko je godina predavao u školama u južnoj Italiji, najviše u Salernu u Kampaniji, a 1889. dobiva katedru za komparativnu povijest klasičnih i neolatinskih (romanskih) jezika na Sveučilištu u Pisi. Godine 1906. pozvan je na istu katedru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Bologni, gdje će ostati do umirovljenja 1938.

U sklopu proučavanja romanskih jezika i talijanskih dijalekata istraživao je i jezična obilježja talijanskog jezika na Lošinju. Bavio se analizom i klasifikacijom glasova te propitivao aktualno stanje u talijanskom književnom jeziku, imajući na umu da je književni jezik instrument umjetnosti kojemu prijete arhaizmi i dijalektizmi. Njegova se istraživanja temelje na promatranju živog jezika, osobito njegovih fonetskih promjena i psiholoških procesa koji utječu na standardizacijske postupke. Znatan je prinos romanskom jezikoslovlju njegova monografija o romanskoj diftongizaciji (L’origine e le forme della dittongazione romanza. Le qualità d’accento in sillaba nelle lingue indoeuropee, 1907.). Istražujući probleme predlatinskog supstrata u Italiji, usmjerio je pozornost na ilirsko-romanski supstrat, osobito na tragove posljednjega u dijalektima pokrajine Abruzzo. Začetnik je povijesno-evolutivnog usmjerenja talijanske lingvistike. Autor je gramatike talijanskog jezika (Grammatica italiana, 1918.), koja je doživjela više izdanja.

Glavninu znanstvenih i stručnih radova objavio je u časopisu Archivio glottologico italiano (Torino 1910.–22., 1926.–27., 1929., 1931., 1938.–39.), u kojem je od 1910. do 1926. bio glavni urednik, a od 1926. uređuje drugu sekciju časopisa posvećenu istraživanjima izvan neolatiniteta i teorijskim studijama. U broju 30 časopisa (1938.) objavio je svoje filološko učenje „Il mio insegnamento di glottologia“.

Bio je član Accademije dei Lincei, a i politički aktivan kao talijanski nacionalist. Sudjelovao je kao talijanski dragovoljac u Prvom svjetskom ratu, a u vrijeme fašizma 1939. imenovan je za senatora u parlamentu Kraljevine Italije.

Slike