- Herman Buršić, Istarska enciklopedija, 2005.
- Objavljeno: 16.6.2017. / Posljednja promjena: 16.6.2017.
- 4201
- 0
Nefat, Franjo (Francesco Neffat)
Nefat (Neffat), Franjo (Francesco), antifašist i političar (Pula, 24.VI.1908. - Pula, 25.I.1990.).
Približivši se ljevičarskim idejama u mladosti, bio je od 1924. član organizacije komunističke omladine Italije, a 1926. postao je članom KPI (Komunistička partija Italije, Partito Comunista d'Italia, PCI) te djelovao uobičajenim metodama tadašnje ilegalne političke borbe (širenje letaka, pisanje parola, za 1. svibnja 1926. na gromobran zgrade liceja, današnji Filozofski fakultet, postavio je crvenu zastavu).
Kao gimnastičar ljevičarskoga kluba Unione Sportiva Polese sudjelovao je na talijanskim nacionalnim gimnastičkim prvenstvima 1922. i 1924. Nakon dviju godina provedenih u talijanskoj ratnoj mornarici u La Speziji (1928.-30.) vratio se u Pulu, gdje je, ne pristavši se upisati u fašistički sindikat, morao često mijenjati poslove, iako je bio cijenjeni kovački majstor. Godine 1936.-38. radio je na organizaciji partijske strukture u tvornici cementa, ali je bio uhićen kada je policija otkrila organizaciju i članove KPI koji su 29.V.1938. dijelili tiskane letke protiv solidarnosti s fašističkom Španjolskom. Nefat je osuđen na 4 godine zatvora.
Po povratku u Pulu 1942. uključio se u narodnooslobodilački pokret (NOP), ali je u listopadu 1943. bio ponovno uhićen i deportiran u sabirni logor u sjevernu Italiju, odakle je 27.X. pobjegao. Vratio se u Pulu i prešao u ilegalu. U svibnju 1944. postao je sekretarom Gradskoga komiteta Komunističke partije Hrvatske (KPH) za Pulu, a 5.IX.1944. osnovao je Gradski odbor Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte (JNOF) Pule i bio mu tajnikom. Za savezničke uprave u Puli bio je na čelu pokreta i organizacija za sjedinjenje s Hrvatskom i Jugoslavijom, a po njihovu odlasku postao je prvim predsjednikom narodnooslobodilačkog odbora (NOO) Pule, tj. gradonačelnikom (1947.-49.). Prvi je pulski zastupnik u Saboru - još za vrijeme anglo-američke vojne uprave 1946.
Bio je direktor Tvornice cementa u Puli (1949.-54.), a nakon toga do umirovljenja i Turističkoga društva grada Pule. U poslijeratnom političkom životu bio je sudionikom nekoliko kongresa i konferencija SKH i SKJ (Savez komunista Hrvatske/Jugoslavije), a bio je i član Izvršnoga vijeća i vijećnik Skupštine općine Pula.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar