Baxa, Carlo, javni djelatnik, publicist i heraldičar (Pula, 29.III.1875. - Merano, 29.V.1951.).

Obitelj je podrijetlom bila iz Lindara, a otac Romano Baxa (1829.-1912.) je bio vojni liječnik u Puli i Trstu s činom admirala (Admiral-Stabs-Arzt), do umirovljenja 1900. Majka Guglielmina de Lombardo (1844.-1880.) je rodila troje djece, od kojih je Carlo bio najmlađi. Odrastao i školovan u Trstu, po završetku srednje škole služio je vojni rok u mađarskim konjaničkim postrojbama, a oko 1900. se sa suprugom Marijom Delena (1876.-1963.), iz Sežane kraj Trsta, preselio na obiteljsko imanje u Lindar, gdje im se rodilo troje djece.

U javnosti se istaknuo 1907. kao predsjednik organizacijskog odbora izložbe umjetnosti u Pazinu (Mostra d'arte Pisino), u organizaciji Društva Dante Alighieri, a 1910. kao tajnik organizacijskog odbora Prve istarske pokrajinske izložbe u Kopru (Prima esposizione provinciale istriana).

U Lindaru se bavio grboslovljem (heraldikom), te je izradio često citirano, ali neobjavljeno djelo o istarskom grboslovlju (Libro d'Oro dell'Istria o Blasonario istriano), koje se čuva u Državnom arhivu u Rijeci. Autor je i brošure o konjogojstvu (Il cavallo, manuale pratico per l'allevatore, 1908.) i libreta za balet - Renzo: balletto istriano in due parti (5 quadri), 1910. - čiji je tekst je pretiskan u knjizi Nerine Feresini La Foiba di Pisino, Trieste 1972., jer je autor želio sav prihod od prodaje brošure namijeniti istraživanju Pazinske jame. Od 1913. je obnašao dužnost ravnatelja turističkog ureda u Portorožu, ali je po izbijanju Prvog svjetskog rata pozvan u vojnu službu s činom satnika. Dvije je godine službovao u Kotoru kao zapovjednik mjesta, a krajem 1917. je premješten u Furlaniju i Veneto, gdje je bio zapovjednik pozadinskih postaja (Sacile, Vittorio Veneto, Gemona). Navodno je potajno slao vijesti i podatke talijanskoj strani, iako je čudna okolnost da ga je - kao Talijana - austrougarska vojska uputila u službu na talijanskom području poslije prodora od Kobarida do Piave. Kraj rata zatekao ga je u Trstu, gdje je zadnjih dana listopada sudjelovao u Odboru javnog spasa koji je preuzeo vlast od austrijskih časnika, a prije dolaska talijanske vojske u grad (3.XI.1918.).

Poslije rata je ponovo u Portorožu, gdje je 1920. priredio izložbu istarskog grboslovlja, a od 1923. preuzima dužnost ravnatelja turističkog ureda u Opatiji, gdje je obnovio izlaženje turističkog tjednika Lista ufficiale dei ospiti di Abbazia. U Opatiji je ostao do 1943. kad se preselio u Trst, gdje je živio do veljače 1951. Obitelj je u rujnu 1943. napustila Lindar, gdje su do tada živjeli i radili Carlovi rođaci, vlasnici nekoliko poljoprivrednih imanja koja su potom sva nacionalizirana. Tada je nestala bogata knjižnica, a obiteljski je inventar raznesen. U Lindaru i danas postoji zapuštena Villa Baxa, izgrađena u XIX. st. u neoromaničkom slogu. Baxa se u veljači 1951. zbog zdravstvenih razloga preselio u Merano (Južni Tirol - Alto Adige), gdje je u svibnju preminuo.

Tiskana su mu djela uglavnom brošure: Invito a visitare l'esposizione artistica istriana, Capodistria, 1907.; Il cavallo: manuale pratico per l'allevatore, Pola, Stab. tip. Boccasini & C, 1908.; Renzo : balletto istriano in due parti (5 quadri), Lindaro, 1910. (Parenzo: Tip. Gaetano Coana); Führer durch Portorose, Trieste, Buch- und Kunstdruckerei H. Herrmanstoreer, 1914.; Invito a visitare l'esposizione araldica istriana che si terrà da Pasqua a Pentecoste 1920 nella Sala rosa del Palace Hotel di Portorose, Capodistria, Stabilimento tipografico nazionale C. Priora, 1920.; Riviera istriana. Guida di Portorose presso Trieste: stazione climatica e balneare, bagni salso-jodici e bagni di spiaggia, compilata da Carlo Baxa, La Commissione di Cura (Capodistria: Priora), 1920.; Guida d'Abbazia, compilata da Carlo Baxa, Abbazia: Stab. tip. Kreisel, 1925.