Boljunšćina (Boljunština), geografsko-povijesni naziv za područje istočnog dijela središnje Istre, sa središtem u Boljunu, prema upravnoj podjeli danas većim dijelom na području općine Lupoglav.

Obuhvaća brežuljkasto područje između Boljuna, Paza, Lupoglava, Vranje i Katuna (Boljunskog), te plodno Boljunsko polje, odnosno slijevno područje Boljunšćice. Oko polja raštrkano je više zaselaka objedinjenog naziva Boljunsko Polje. Glavna su naselja povijesni feudalni kašteli na uzvisinama, međusobno povezani brdskim cestama.

Boljunšćina je imala važnu ulogu u nadzoru ceste Kastav – Pazin preko učkarskog prijevoja Poklon. Boljunsko polje na istočnom dijelu plodno je područje s obiljem vode koja se u stalnim i povremenim potocima slijeva s okolnih brežuljaka i padina Učke; rubni dijelovi Boljunšćine gušće su naseljeni. U manje pristupačnim zapadnim područjima prevladavaju raspršeni zaseoci. Podloga je flišnoga vodonepropusnoga obilježja, koja na padinama Učke prelazi u vapnenačku.

Danas je Boljunšćina slabo naseljena, a mnoge su kuće potpuno napuštene. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom te radom u većim okolnim središtima, a turizam i vinarstvo su u začetcima. Ekstenzivna poljoprivreda moguća je samo u Boljunskom polju, dok su padine Učke pogodne za razvoj stočarstva.

Uz istočni rub Boljunšćine prolazi željeznička pruga Lupoglav – Štalije (Raška pruga), koja je 2009. zatvorena za promet. Izgradnjom novih prometnica (Istarski ipsilon) Boljunšćina je ostala uglavnom izvan glavnih prometnih tokova.