Franinović, Grgo (Franinovich, Gregorio), vojnik i pomorski časnik (Kanfanar, 1720. - Venecija, 23.XI.1810.).

Kao dječak odlučio je napustiti seoski život i slijediti put svoga oca, koji je zbog ubojstva počinjenog u svađi morao pobjeći iz Istre i pristupiti plaćenim mletačkim postrojbama. Uz pomoć kapetana Novakovića, koji je u Vodnjanu novačio vojsku, uspijeva postati bubnjarem u njegovoj postrojbi i nastaviti vojnu karijeru u Veneciji. Nakon što se oženio kapetanovom kćeri Margaritom, postao je kadet i pitomac vojnog učilišta u Veroni. Brzo je napredovao do kapetana, a kada je izbio ratni sukob s tuniskim begom, postao je zapovjednikom ratne lađe u sredozemnoj »pomorskoj skvadri« mletačkoga generala Ema. Mala flota od šest brodova (na jednom je zapovjednikom bio kapetan Cleva iz Buja) uspjela je potopiti 24 tuniska plovila, no ranjeni Franinović postao je trajnim invalidom.

Promaknut u čin pukovnika, postao je vojnim zapovjednikom Brescie, a zatim Kopra. Očuvao se podatak o njegovu posjetu rodnome Kanfanaru. Nakon pada Republike došao je u Veneciju kako bi se predstavio novim vlastima, no umro je ubrzo nakon umirovljenja.