Glavina, Ivan (Janez) Nepomuk (tal. Giovanni Nepomuceno), biskup (Boršt/Sant'Antonio in Bosco, općina Dolina, 13.IV.1828. - Trst, 10.XI.1899.).

Završio je studij teologije i stekao doktorat na Bečkom sveučilištu kao pitomac zavoda Augustineuma. U Trstu je bio župnik 1852.-78. i predavač pastoralne teologije i crkvenog prava. Istodobno je bio biskupijski konzistorijalni savjetnik, prosinodalni ispitivač, prisjednik crkvenoga suda i začasni kanonik katedralnoga kaptola (od 1868).

Car Franjo Josip imenovao ga je porečkim i puljskim biskupom 1878., a papa Lav XIII. to je imenovanje potvrdio. Posvećen je u Gorici, gdje mu je među suposvetiteljima bio Juraj Dobrila, kojega je naslijedio na toj biskupskoj stolici do 1882., potom i na tršćanskoj i koparskoj stolici 1882.-96.

U Poreču je 1879. pokrenuo tiskanje mjesečnika Parentino-polense, koji je prestao izlaziti nakon njegova premještaja u Trst 1882., a u Trstu je ponovno pokrenuo biskupijsko glasilo Folium dioecesanum (prestalo izlaziti 1875.). Pastirska je pisma tiskao na hrvatskom i talijanskom jeziku. Kao porečki i puljski biskup u Kopru je 1880. unajmio zgradu i preuredio je u konvikt za konak osoblja i desetak sjemeništaraca koji su ondje polazili tada jedinu talijansku gimnaziju u Istri, što je izazvalo negodovanje hrvatskih svećenika, narodnjaka i tiska.

Nakon premještaja u Trst ondje je 1883. otvorio malo sjemenište za hrvatske i slovenske đake koji su polazili njemačku gimnaziju, što je potaknulo još žešću reakciju, osudu i napade talijanskih liberalnih krugova i iredentističkoga tiska: slijedili su prosvjedi, tjelesni napadi, podmetanje rudimentarne bombe 1891. u dvorište njegove rezidencije u Trstu.

Obnovio je katedralu i biskupski dvor u Kopru te katedralu u Trstu. Utemeljio je karitativnu ustanovu sv. Vinka Paulskoga. Za liječenja u Karlovym Varyma u Češkoj pozivao je preko tiska tamošnje mladiće na školovanje u tršćansko sjemenište i goričku bogosloviju, pod uvjetom da se kao svećenici inkardiniraju u njegovim biskupijama. Odaziv je bio plodan, te su češki svećenici idućih četrdesetak godina djelovali u Istri (posljednje među njima potjerale su talijanske vlasti).

Zbog sve jačih neprijateljstava koja su mu iskazivale liberalne vlasti i protalijanske iredentističke polit. stranke te zbog narušena zdravlja zamolio je 1895. papu razrješenje uprave biskupijama. Povukao se u mirovinu 1896., a papa ga je imenovao naslovnim nadbiskupom Peluzije.