Zorn, Alojzij Matija (hrv. Alojz Matija, tal. Luigi Mattia, njem. Alois Matthias), biskup i prelat (Prvačina kraj Gorice, 13.I.1837. - Beč, 8.VII.1897.).

Nakon osnovne škole i niže gimnazije u Gorici se 1852. upisao i u sjemenište, a 1857. zaređen je za svećenika. Školovanje nastavlja na bečkom Augustineumu gdje je završio teologiju. Vratio se 1861. u Goricu gdje je bio tajnik nadbiskupa Andreasa Gollmayera, podravnatelj sjemeništa, pa ekonom i 1874. ravnatelj. Od 1864. predavao je dogmatiku i bogoslovlje. Za počasnog kanonika goričkog kaptola imenovan je 1875., a 1879. za redovnog.

Na prijedlog cara Franje Josipa I. papa Lav XIII. ga je 25.IX.1882. potvrdio za porečko-pulskog biskupa, a posvetio ga je 14.I.1884. nadbiskup Gollmayer za čijeg je miljenika slovio. Na porečkoj katedri zadržao se vrlo kratko, jer je istog proljeća umro Gollmayer, a Zorn je 9.VII.1884. izabran za njegova nasljednika. Za nadbiskupa Gorice i Gradiške, kao prvi Slovenac na toj dužnosti, ustoličen je 9.VIII.1883.

Iako su ga cijenile i crkvena i svjetovna vlast - nosio je i titule carskog tajnog savjetnika, rimskog grofa te papinog kućnog prelata - razdoblje njegova biskupovanja obilježeno je sukobima na nacionalnom i političkom planu, posebice između slavenskih narodnjaka i talijanskih liberala i iredentista što je do te mjere utjecalo na nj da je papi ponudio svoju ostavku. Nije bila prihvaćena, a Zorn je pao u depresiju i krajem lipnja 1897. hospitaliziran je u lječilištu kraj Beča gdje uskoro umro. Pokopan je u goričkoj katedrali.