Cnapich (Knapić, Nappi), Felice (Srećko), španjolski dragovoljac, antifašist (Šišan, 9.II.1908. - Šišan, 8.III.1975.).

Otac mu je 1914. pozvan u austrougarsku vojsku, a Felice je s majkom i braćom (četiri brata i tri sestre) morao otići u izbjeglički logor u Wagni kraj Leibnitza. U rodni kraj su se vratili 1918., a otac im se pridružio 1919. Doživio je uspon fašizma i privremeno zatvaranje brodogradilišta Uljanik upravo u vrijeme kada je izučavao zanat kovača. Regrutiran je u talijansku Ratnu mornaricu, gdje je ostao dvije godine, a zatim pobjegao u Jugoslaviju (preko Rijeke na Sušak te u Zagreb). Putovao je Austrijom, Liechtensteinom, Švicarskom i Francuskom. Najviše se zadržao u Baselu, te Belfortu i Wissembourgu, gdje je neko vrijeme radio kao građevinski radnik na Maginotovoj liniji (zajedno s bratom Antonijom).

Bio je član Komunističke partije Italije (KPI) i djelovao kao njezin aktivist. U Parizu i Zürichu sudjelovao je u osnivanju saveza antifašističkih stranaka Europe i antifašističkog časopisa. U SSSR-u (Sovjetski Savez, danas većim dijelom Rusija) je upisao školu opće kulture, zatim političku školu gdje je glavni predavač bio Palmiro Togliatti. Pohađao je i vojnu školu u kojoj je prošao obuku za instruktora korištenja automatskog oružja.

Početkom 1937. otišao je u španjolski građanski rat. Bio je u tenkovskim postrojbama XII. međunarodne brigade "Garibaldi", u činu poručnika. Zadatak mu je bilo obučavanje republikanskih vojnika o uporabi sovjetskog oružja. U Barceloni je podučavao španjolsku vojsku rukovanju topom od 45 mm i motorima Weichsel koji su pokretali sovjetske tenkove. S ruskog je na španjolski jezik preveo knjigu o funkcioniranju tenkova. Borio se kod Huesce i u drugim ofenzivama (Montalban, Teruel, Figueres i dr.). Iz Alcañiza je održavao vezu s anarhistima. U Tortosi je postavljen za zamjenika šefa glavnoga sovjetskog zapovjednika. Pisao je za brigadne novine. Govorio je nekoliko jezika (talijanski, francuski, njemački, ruski, španjolski i hrvatski) te živio pod više lažnih imena (Pasquale Caluto, Valter Trezzini, Leo Defasio i dr.).

Po završetku II. svjetskog rata 1945. vratio se u Šišan gdje je ostao do kraja života.

Slike