Turtijȁn (srednjovj. lat. Turtian, Turcian, Turtilianum), izumrlo kasnoantičko i srednjovjekovno naselje na Pulštini, podno brežuljka uz cestu koja iz Pule vodi prema Šišanu (danas na rubnom području Grada Pule, u blizini granice s općinama Medulin i Ližnjan).

Nastavak -an ukazuje na činjenicu da se radi o predijalnome (posjedovnome) toponimu, tj. da je naselje nastalo u kasnoj antici na posjedu koji je nosio ime po svojem vlasniku.

Imanje je neko vrijeme bilo u vlasništvu pulskih biskupa, zatim je predano u leno obitelji Ruggera Morosinija, potpalo je kasnije pod akvilejske patrijarhe, prešavši potom u ruke obitelji Monfiorita od Castropole. Prilikom prisege Puljana na vjernost Mletačkoj Republici 1149., pojavljuje se u dokumentu kao Turtilianum. U XIV. st. su ga opustošile kuge i druge epidemije, nakon čega je ostao bez stanovnika i propao.

Mletačke su vlasti u drugoj polovini XVI. st. doselile Morlake iz okolice Zadra, koji su osnovali novo naselje Šĩkići na susjednom brežuljku. Neobrađena su zemljišta dodijeljena obitelji Sozomeno s Cipra. Na mapi koju je 1563. izradio geometar Zuan’Antonio Dell'Oca, na popisu napuštenih mjesta u južnoj Istri javlja se i Tortian, prikazan kao selo s vojnom posadom, a u podnožju brda na kojemu leži nacrtana je lokva.

Oživio je tek u doba Austro-Ugarske Monarhije, krajem XIX. st., kada je na mjestu staroga naselja izgrađena poligonalna utvrda Fort Turtian (1881.-88.), koja je naoružana 1903. Utvrda je nastala u sklopu složenijega obrambenog sustava koji je Monarhija izgradila u svrhu zaštite glavne luke svoje ratne mornarice. Fort Turtian (za stanovnike okolice Fortȉca, Fortȉca na Turtijȁnu) je bio dijelom sektora V. Obalne regije Pula (Küstenabschnitt Pola).

Prostorije utvrde, koja je danas u vlasništvu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, koristi udruga građana koja priređuje različite radionice, predavanja, zabave i druge aktivnosti.