Livije, Tit (lat. Titus Livius),  rimski povjesničar (Padova, 59.pr.Kr. - Padova, 17). Živio je u Padovi i neko vrijeme u Rimu, gdje je bio svjedokom Oktavijanove/Augustove preobrazbe Republike u Carstvo. Njegova su rana filozofska i retorička djela izgubljena. Najveće mu je djelo Ab Urbe condita, opća rimska povijest od osnutka grada do njegova doba u 142 knjige, od kojih je sačuvano 35, odnosno sažetci svih knjiga (Periochae). 

Za istarsku je povijest važna 41. knjiga, u kojoj iscrpno opisuje II. histarski rat i opsadu Nezakcija 178-177.pr.Kr. (Histarski ratovi). Dobar pripovjedač, nije sasvim pouzdan jer nekritično (često svjesno) preuzima podatke, iako se opsežno koristi Polibijem i rimskim analistima kao pouzdanim izvorima. Takav je primjer opis skretanja toka rijeke ispod Nezakcija tijekom opsade, što je vjerojatno opće mjesto u opisima takvih zbivanja u starijoj rimskoj povijesti. Neprikriveno je zagovarao reafirmaciju etičkih ideala republike, pa se tako uklapao u augustovsku propagandu. Svojim stilom i poimanjem povjesništva utjecao je na potonje antičke povjesničare, a mnogi su se njime izravno koristili za pisanje sažete rimske povijesti (Lucije Anej Flor u I. st., Eutropije i Julije Obsekvent u IV. st. i dr.).