Kuret, Milan, pjesnik, svećenik (Šmarje, 27.I.1890. - Podbrdo, 5.I.1964.).

Dijete prosvjetarske obitelji, otac Ivan bio je učitelj, glazbenik i narodnjak, majka Katarina, rođ. Koren, učiteljica.

Osnovnu školu završio je u Dekanima, a Veliku carsko-kraljevsku gimnaziju u Pazinu, na hrvatskom jeziku, u vrijeme kad su u njoj radili Vladimir Nazor i Saša Šantel. Po maturi upisao je pravo u Pragu, ali se nakon godinu dana vratio kući, u Goricu, gdje se obitelj preselila, te se upisao na goričku bogosloviju.

Zaređen je 7.VII.1914. te je postao kapelan u Dolini. Od 1916. župnik je u Koštaboni i Pučami, a 1919. premješten je za župnika u Korte gdje je bio tek godinu dana, a u listopadu 1920. emigrirao je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Bio je župnik u Rudama kraj Samobora do kraja 1926. kad se vraća u Tršćansko-koparsku biskupiju, gdje je postavljen za vikara u Vatovlju (Brkini). Tu je ostao dvije godine, pa je umirovljen i živio je u Gorici.

Nakon Drugog svjetskog rata živio je do 1952. u Skupu na Krasu, potom u Podbrdu kraj Tolmina gdje mu je i grob.

Prve pjesme, nastale između 1910. i 1916., objedinio je u zbirku Sfinga življenja. Objavljivao je književnom mjesečniku Dom in svet. U vlastitoj je nakladi objavio zbirku Jeklena maska (Kamnik 1918.) uz opasku slovenskog književnika i urednika Jožeta Lovrenčiča da Kuret vjerojatno prvi predstavnik Istre u slovenskoj poeziji. Proširenu novim pjesmama Jeklenu masku ponovo je sam izdao 1932. u Gorici, pod pseudonimom Čartomyrov. U rukopisu je ostala njegova drama Ivan Ivanovič o seoskom životu u Istri .

Posmrtno je 1998. objavljena zbirka Sledi za človekom. Pesmi Milana Kureta u izdanju KUD-a "France Bevk" iz rodnog mu Šmarja.