Ascoli, Graziadio Isaia, jezikoslovac, glotolog i dijalektolog (Gorica, 16.VII.1829. - Milano, 21.I.1907.).

Rođen je u talijanskoj židovskoj obitelji. Još kao dijete naučio je jezike koji su se u gradu govorili (njemački, slovenski, furlanski, mletački).

Samouk, proslavio se brojnim objavama radova iz jezikoslovlja. Prvo je proučavao indoeuropske jezike, okrenuvši se zatim romanskoj filologiji i talijanskoj dijalektologiji. Zaposlen je 1860. u milanskoj Znanstveno-književnoj akademiji (Accademia scientifico-letteraria) gdje je skovao riječ glotologiju i postao prvim profesorom toga predmeta. Pridao je dijalektima dostojanstveni status jezika. Vrlo su važne njegove studije i razrade pojma supstrat. Godine 1873. s Giovannijem Flechiom pokrenuo je časopis Archivio glottologico italiano koji i danas izlazi.

Odredio je ime i opisao povijesno-geopolitički prostor Julijske Venecije (Venezia Giulia, Julijska krajina) jer do tada nije postojao jedinstven naziv koji bi obuhvaćao te teritorije (Posočje, Trst, Kras, Istra, Rijeka) koji su bili predmet iredentističkih aspiracija. Po uzoru na veljotski dijalekt (govor otoka Krka) skovao je naziv istriotski (istrioto), kojime je označavao šest predvenecijanskih autohtonih govora Istre (Rovinj, Bale, Vodnjan, Fažana, Galižana i Šišan).

Članom rimske Accademije Nazionale dei Lincei postao je 13.V.1875. Posvećeno mu je Furlansko filološko društvo (Società filologica friulana), utemeljeno 1919. u Gorici. Jedan je od osnivača društva za promicanje talijanskog jezika i kulture (Società Dante Alighieri). Odlikovan je odličjima u Italiji (Grand'Ufficiale dell'Ordine della Corona d'Italia, Cavaliere dell'Ordine dei Santi Maurizio e Lazzaro) i inozemstvu (Cavaliere dell'Ordine pour le Mérite).