Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), vrhovno političko predstavničko i zakonodavno tijelo narodnooslobodilačkoga pokreta (NOP) Jugoslavije, utemeljeno 26.–27.XI.1942. na svojem prvom zasjedanju u Bihaću.

Članove AVNOJ-a činili su predstavnici Zemaljskih antifašističkih vijeća (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Boke, Srbije, Makedonije i Sandžaka). Na drugom zasjedanju održanom u Jajcu (29.–30.XI.1943.), izglasana je Deklaracija o federativnom uređenju Jugoslavije kao države ravnopravnih naroda, te među ostalim donesena važna odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka matici zemlji po načelu narodnosti, čime je potvrđena odluka Zemaljskog antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH). Tom se odlukom još nisu stekli uvjeti za stvarno pripojenje Istre u međunarodnopravnom smislu, a ti su dokumenti imali samo internu pravnu valjanost. Tek je međunarodni mirovni ugovor nakon rata trebao potvrditi te odluke. Iz pisama što su ih izmijenili Winston Churchill i Josip Broz - Tito vidljivo je da Tito opravdano nije nikada spominjao odluke ZAVNOH-a i AVNOJ-a o pripojenju Istre i Slovenskoga primorja kao nacionalnih teritorija matici zemlji.

U svibnju 1945. na međunarodnom planu počela je diplomatska bitka za Istru koja je trajala do sklapanja Ugovora o miru s Italijom u Parizu 10.II.1947. Na III. zasjedanju AVNOJ-a (Beograd, 7.–10.VIII.1945.) predstavnici su izglasali odluku da se AVNOJ proglasi Privremenom narodnom skupštinom sve do izbora Ustavotvorne skupštine.