Antončić, Antun, političar i pjesnik (Omišalj na Krku, 9.XI.1864. - Zagreb, 18.VI.1924.).

Pravo studirao u Zagrebu i Grazu, gdje je 1896. stekao zvanje doktora prava. U Trstu je 1899. položio odvjetnički ispit te 1900. otvorio odvjetnički ured u Krku. Uključivši se u politički pokret Istre bio je dugogodišnjim voditeljem Hrvatsko-slovenske stranke u Istri. Zbog promicanja jugoslavenske ideje, austrougarske su ga vlasti 1917. konfinirale osam mjeseci u Beč. Nakon sloma Austro-Ugarske, po povratku u Krk 1918. zauzimao je čelna mjesta u Narodnome vijeću SHS za otok Krk, a bio je i predsjednik krčke Kotarske gospodarske zadruge. Zbog pritisaka talijanske vlasti otišao na Sušak, gdje je djelovao u tamošnjem Narodnom vijeću SHS te sudjelovao u oslobođenju otoka Krka od talijanskih vlasti. Potom je u Zagrebu bio tajnik u Odsjeku za Istru.

Književno se javio 1886. u Našoj slogi pjesmicom Pjesma Istranki. Domoljubno angažirane pjesme i političke tekstove objavljivao je u periodici Naša sloga, Katolička Dalmacija, Prosvjeta, Novi viek, Hrvatska, Hrvatsko pravo, Novi list, Naša škola i dr., a s Viktorom Carom Eminom, Antom Tresićem Pavičićem i Rikardom Katalinićem Jeretovom potaknuo je književno-politički list Jadran. Tiskana mu je zbirka pjesama Obiteljski zvuci (1907.).