Cuzzi, Umberto (Matteo Pietro), arhitekt (Poreč, 6.I.1891. – Torino, 6.III.1973.).

Otac Alessio, rodom iz Labina, bio je ugledni porečki obrtnik, vlasnik kovačnice i željezarije, majka Elisabetta Francesca Bendl, rodom iz Splita. Umberto je imao sestru i četiri brata, koji su nastavili obiteljsku željezarsku i kovačku tradiciju.

Gimnaziju je pohađao najprije u Gorici, pa nastavio i maturirao u Pazinu. Upisao se 1911. na bečku Politehniku koju je napustio prije diplome zbog očevog neslaganja, odnosno zabrinutosti austrijskim kulturnim utjecajem.

Austrougarska ga je vojska unovačila na početku Prvog svjetskog rata, a Rusi su ga zarobili na frontu u Galiciji. Nakon boljševičke revolucije 1917. s drugim zarobljenicima porijeklom iz Trentina i Julijske Venecije postao je pripadnikom postrojbi talijanskih alpinaca u Vladivostoku, gdje je kao časnik služio do kraja rata.

Vrativši se u Italiju, pohađao je Politehniku u Torinu i diplomirao 1921. Do 1927. radio je u Gorici u studiju arhitekta Silvana Baricha (Baresi, rođen u Podgradu), a potom se vratio u Torino i otvorio vlastiti studio. Kao jedan od značajnih protagonista racionalističke arhitekture (od 1930. bio je član MIAR-a, Movimento Italiano per l'Archittetura Razionale), projektirao je velike javne građevine: palaču fašističke odgojno-obrazovne institucije Opera nazionale Balilla (ONB) u Gorici 1927. (tada nazvana Casa Balilla, u njoj je danas umjetnička škola), industrijsku školu u Bielli 1929., u Torinu zelenu tržnicu 1931. i modni paviljon 1933. Na arhitektonskim natječajima nagrađeni su mu: bolnica u Monfalconeu 1922., kupališni objekt u Gradu 1925., zgrada privredne komore u Gorici 1930., toplice u Gradu 1933. i dr.

Jedan je od osnivača umjetničke skupine La Saliera u Torinu (ime je dobila po kavani u kojoj su se članovi sastajali). U projektiranju je surađivao i s arhitektom Giuseppeom Paganom Pogatschnigom, također rođenim u Poreču. Godine 1930. izradio je projekt kupališta na otoku Sv. Nikola ispred Poreča, koji nije izveden, a nije ni sačuvan.

U Poreču je i autor projekta zgrade banke Cassa Rurale e Artigiana (današnja Fina), koja se nalazi pored Peterokutne kule. O toj je novogradnji prikaz s više ilustracija objavio arhitekt Plinio Marconi u časopisu Archittetura - rasegna di architettura (Garzanti, Milano Roma, 11-12, novembre-dicembre 1943-XXII). Radi se o relativno dobro sačuvanom, izvrsnom primjeru moderne arhitekture koji je nažalost u koliziji s povijesnim ambijentom tog dijela Poreča.

U poratnom razdoblju poput većine starih racionalista povezanih s fašističkim režimom Cuzzi je imao teškoća pri uključivanju u nove arhitekturne trendove. Zapažen, ali i kritiziran bio mu je veliki projekt (s Feliceom Bardellijem) produkcijskog centra RAI-a u Torinu.

Osim arhitekturom bavio se slikarstvom, slikao je akvarele i ulja te izlagao na više samostalnih i skupnih izložbi.