Novo zdanje talijanske srednje škole "Dante Alighieri" smjestilo se u Santoriovoj ulici, u Šišanskom naselju, pored postojeće osnovne škole „Giuseppine Martinuzzi" kako bi se izašlo u susret pitanju obrazovanja talijanske manjine u Istri te riješio problem neadekvatnih prostora za nastavu.

Prvo idejno rješenje objekta izradio je arhitekt Davor Matticchio 1989. na čiju se osnovu povezala arhitektica Ljiljana Radulović Modrušan za glavni izvedbeni projekt. Potonji je 1994. poništen zbog novonastalih promjena u školstvu. Radulović Modrušan je zatim povjerena zadaća da novim uvjetima prilagodi projekt ustanove. Gradnja škole započeta je 1997. postavljanjem kamena temeljca, a predsjednici Italije i Hrvatske, Carlo Azeglio Ciampi i Stjepan Mesić svečano su je otvorili 10. listopada 2002.

Ulazni portal dominira cijelom građevinom. Obuhvaća visinu prizemlja i kata, a svojom dominantnošću podcrtava aksijalnu simetriju te čini jednu vrstu okvira koji se stupnjevito upušta prema sredini i unutrašnjosti. Pilastri koji ukrašavaju fasadu s obje strane daju određenu živost, ritam, a obloženi su bijelim kamenim pločama. Kompozicija završava središnjim uzvišenim dijelom koji okrunjuje građevinu. Sjeverno je krilo podijeljeno na osam odjeljenja namijenjena potrebama osnovne škole, dok je ostatak namijenjen potrebama srednje škole i sadrži na prvoj i drugoj etaži 20 učionica, laboratorije, kabinete i pomoćne prostore; na prizemlju je ulazni hall, biblioteka s čitaonicom, učionica glazbene i likovne kulture, prostori za administraciju i zbornica; u suterenu nalazimo prostore za održavanje praktične nastave, kuhinju i blagovaonicu, kotlovnicu te pomoćne prostore.

Tlocrt škole koncipiran je u obliku slova L a oba krila imaju natkriveni ulaz/izlaz na središnje dvorište (sjeverno i zapadno). Pod pretprostora je oblikovan izokrenutim kvadratima sačinjenih od kulir ploča. Svi su zidovi svijetložuti i bijeli, a bravarija je boje višnje. Stil građevine nadovezuje se na talijanski racionalizam, odnosno na tradiciju modernog građenja u Istri i na mediteranski postmodernizam.

Dvoranu za tjelesni odgoj je također potpisala arhitektica Ljiljana Radulović Modrušan. Objekt nastaje na površini od 1233 m², lučno je zasveden i posjeduje teleskopske tribine. Veza između osnovne škole i dvorane osmišljena je i izvedena u pleksi materijalu dok je nova srednja škola vezu ostvarila podzemnim tunelom. Premda je izgrađena kasnije i otvorena tek 2011., športska se dvorana, nenametljivom arhitektonikom, skladno ukomponira u kompleks školskog centra.