Palača Banke Italije u Puli (današnja zgrada Fine), impozantna građevina u središtu grada, na Giardinima.

Počela se graditi krajem 1937. prema projektu talijanskog arhitekta Vincenza Munarija kao sjedište državne banke te je tada nosila ime Palazzo della Banca d'Italia. Godine 1962. zgrada je postala sjedištem Službe društvenoga knjigovodstva (SDK), od 1993. tu je Zavod za platni promet (ZAP), a od 2002. Financijska agencija (FINA), vodeća hrvatska državnu tvrta na financijskom tržištu.

Pristup projektu banke prati izazov stvaranja dogmatske strukture koja naglašava važnost same institucije i njenu nedodirljivost. Gradnja objekta dovršena je 1940. Strogoća strukture izvedena je perfektno u svim segmentima, u vanjskom izgledu i komunikaciji s gradom, ali i u samom interijeru. Zgrada je visoka 24 metra te je u potpunosti prekrivena istarskim kamenom. Atrij i vestibul obloženi su mramorom. Veliki prozori u prizemlju zaštićeni su umjetnički oblikovanim rešetkama od kovanog željeza. Svojim izdignutim ulazom baca sjenu i stvara vertikalnu dominantu u širem gradskom prostoru integrirajući centralni balkon iznad ulaza kao nezaobilazni detalj svih javnih zgrada totalitarnih režima. Ulazni hodnik, smješten u centralnoj osi, spaja pet prostornih scena, od kojih je svaka sljedeća šira i viša, kulminirajući u najvećoj centralnoj auli obasjanoj zenitalnom svjetlošću. Cijela kompozicija sugerira stabilnost i formalno jedinstvo.

Rangiranje prostora učinjeno je na vrlo racionalan način, a autoritet pristupa je odvažan i naglašen. Arhitekt V. Munari prodire u najdublju psihologiju prostora stvarajući pomoću brutalnog vanjskog izgleda, tamnih i svijetlih ambijenata, sužavanjem i širenjem te simetričnom kompozicijom apsolutni prostorni autoritet koji nadilazi doba fašizma i postaje svevremenski. Građevina se smatra vrhuncem talijanskog monumentalizma i prodora fašizma u pulski prostor te je sa sobom donijela novo estetsko i prostorno uobličenje koje danas možemo razmatrati u drugom svjetlu.

*natuknica je nastala u sklopu natječaja „Studenti kreiraju Istrapediju“