Drndić, Ljubo (Ljubomir) - Vladlen, antifašist, komunist, političar i diplomat (Pazin, 27.VII.1919. - Zagreb, 20.II.2013.).

Obitelj je živjela u Karojbi, odakle su (majka, otac, Ljubo i brat Anton, poslije poznat kao Ante te po partizanskom nadimku Stipe) emigrirali 1921. u Jugoslaviju. Živjeli su u Orebiću, Makarskoj i Splitu, gdje je završio gimnaziju. Godine 1938. otišao je u Beograd na studij elektrotehnike, ali mu je diplomiranje onemogućio rat koji je izbio u travnju 1941. Na studiju se priključio komunističkom pokretu u kojemu je bio vrlo aktivan.

Povratkom u Split dobio je nalog da se kao Istranin vrati u rodni kraj i u njemu poradi na organizaciji narodnooslobodilačkog pokreta. Preko Trsta je došao u Pazin, smjestio se u Karojbi, u kući svoga djeda po majci Josipa Ujčića, i počeo uspostavljati kontakte pod konspirativnim imenom Vladlen. Stupio je u vezu s hrvatskim narodnjacima i talijanskim komunistima, organizirajući ilegalni rad, prve narodnooslobodilačke odbore (NOO) na Pazinštini, a potom je sudjelovao i u širenju pokreta u druge dijelove Istre. U selu Marečići osnovao je 29.IV.1942. prvu ćeliju Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Istri. U Karojbi je 10.III.1943., u kući Drndićevih održan komunistički sastanak na kojem su uz braću Drndiće bili Josip Matas (Abesinac/Andrić, sekretar partijske ćelije Prve istarske partizanske čete), Božo Kalčić i Vlado Juričić, a koji se kasnije prepoznavao kao prvi sastanak prvog rukovodstva KPH za Istru.

Uz brata Antu osnivač je Glasa Istre u srpnju 1943., njegov drugi urednik (prvi je bio Ante), čiji su ratni brojevi tiskani u ilegalnim tiskarama između sjeverne Istre i Gorskog kotara. Prvi tekst koji je napisao za prvi broj nosio je naslov „Duh Istre ostao je nepokoren“. Napisao je poznati proglas „Istarski narode!“ 13.IX.1943., koji je svojom ključnom rečenicom „Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom“ te s potpisom „Živjela hrvatska Istra!“ postao ne samo vizija budućnosti tada okupirane Istre, nego i podloga za kasnije diplomatsko rješenje pripadnosti poluotoka. O tim je događajima objavio knjigu Oružje i sloboda Istre 1941-1943 (Zagreb - Pula 1978.), memoarska sjećanja o svom doprinosu organiziranju ustanka u Istri, u kojoj spominje stotine imena sudionika i brojne zanimljive detalje. Njegova izlaganja, članci i rasprave na Pazinskom memorijalu (o gortanovcima i raznim aspektima NOP-a u Istri te odnosima komunističkih partija Jugoslavije i Italije) objavljeni su u istoimenim zbornicima više godišta (1976., 1978., 1984., 2003.) te u Vjesniku istarskog arhiva (1991.).

Poslije rata bio je kratko vrijeme pročelnik Upravnog odjela za propagandu Oblasnog NOO-a za Istru, sa sjedištem u Labinu. Poslije je otišao u Zagreb, gdje u početku radi u Agitpropu Centralnog komiteta KPH, a potom obnaša niz partijskih, državničkih i drugih funkcija. Pripadao je liberalnom krilu KP Jugoslavije (Savez komunista Jugoslavije) te je zbog toga u više navrata imao znatnih poteškoća. Bio je glavni urednik lista Naprijed. Radio je potom u diplomaciji: bio je veleposlanik u Švedskoj i Sudanu, predsjednik Jugoslavenskog informativnog centra u New Yorku i Washingtonu te u diplomatskoj službi u Kairu. Bio je i savezni podsekretar za turizam zaslužan što je tadašnja Jugoslavija ukinula vize za strance čime se otvorila prilika za razvoj masovnog turizma.

Uvijek je održavao vezu s rodnom Istrom, u koju je povremeno navraćao te davao podršku modernizaciji središnje Istre (asfaltiranje nerazvrstanih cesta, probijanje cestovnog tunela kroz Učku, izgradnja Spomen doma u Pazinu). Nakone osamostaljenja Hrvatske vratio se najprije u Rijeku, a potom se preselio u Zagreb, gdje je živio do smrti. Prema vlastitoj želji, sahranjen je u Karojbi.

Za zasluge u narodnooslobodilačkoj borbi i kasnijem društveno-političkom djelovanju dobio je više odlikovanja i priznanja Titove Jugoslavije te u inozemstvu (Egipat, Sudan, Finska, Švedska, Italija). U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović posmrtno ga je 2016. odlikovala Redom Stjepana Radića za osobite i višegodišnje zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.

Povodom 80. godišnjice Pazinskih odluka postavljena mu je 2023. spomen-ploča u pazinskom Spomen domu.

Otac je književnice Daše Drndić.

Slike