Maksimijan, sveti (lat. Maximianus), ravenski nadbiskup (VI. st.).

Podrijetlom iz Veštra (Vištra), južno od Rovinja. Bio je đakon u Puli, a potom ga je car Justinijan I. imenovao ravenskim nadbiskupom (546.-556.).

Nakon početnih nesuglasica s Ravenjanima, koji su bili nezadovoljni carevim izborom, s uspjehom je vodio tamošnju crkvu te podignuo i obnovio niz sakralnih građevina, obilježivši povijest Ravene kao posljednji veliki mecena grada i njegove okolice. Bio je imućan i naobražen, s dobrim vezama u Carigradu.

Dao je u Puli izgraditi veliku crkvu sv. Marije, koja je zbog svoje raskoši prozvana Krasnom (Santa Maria Formosa, nazivana i de canneto, od trstika), a od koje je preostao samo manji dio.

Puljski srednjovjekovni statut nalagao je da se, osim drugih, svetkuje i dan sv. Maksimijana (21. veljače, dan njegove smrti).

Suvremeni prikaz njegova lika nalazi se na mozaiku u ravenskoj crkvi sv. Vitala (San Vitale).